Povodom Božićnih blagdana i novogodišnjih praznika predsjedništvo Sinode Reformirane Crkve u Hrvatskoj upućuje vjernicima i ljudima dobre volje sljedeću čestitku:
Riječima našega Spasitelja pozdravljamo Vas ovom blagdanskom prigodom: „Ja svjetlo, došao sam na svijet, da nijedan koji u me vjeruje ne ostane u tami“ Ivan 12, 46.
U mračnoj noći na Božić svjetlo se pojavilo, skoro se razdanilo i osvijetlilo Betlehem, označivši da je stiglo veoma iščekivano Svjetlo svijeta. Mnogi ga nisu primili, kao ni danas. Zlo više voli mrak, pod tminom noći u sigurnosti može činiti svoje razbijajuće, i uništavajuće djelovanje. Kako je bilo teško kada su bile noćne redukcije električne energije. Na svaki smo mali nepoznati zvuk u strahu reagirali i nagađali što bi moglo biti izvor buke. Bogu hvala, to je prošlost i život nam je u sigurnosti. No je li odista tako!? Ako po Kristu donošeno svijetlo ne prihvaćamo to onda uistinu nije istina!
Dana 30. studenoga velika je čast pripala našoj maloj zajednici, našoj Crkvi, kada nas je posjetio predsjednik Republika dr.sci. Ivo Josipović. To smo svi osjetili, koji smo imali priliku susresti se s njime, no ne trebamo se samo u takvim prilikama pojaviti među posvećenim zidovima!
Neka nam bude pred očima, da nas Krist uvijek očekuje u crkvi; iz nedjelje u nedjelju na poziv zvuka zvona; iako mnogi ne čuju u tome poziv Krista! Često pozivamo našega Stvoritelja samo kada nam se ruše svjetovi, i zapljuskuju valovi životnih iskušenja. Nemojmo to dočekati, čujmo riječ Božju koja nas tješi: „Ne boj se, stado malo, jer je odlučio vaš Otac da vam dadne kraljevstvo!“ (Luka 12, 32).
Dana 30. studenog 2012. predsjednik Republike dr.sci. Ivo Josipović posjetio je Crkvu. Bio je nazočan u Lugu i Korogu (Korođ) na Bogoštovlju, i prigodnom programu, u organizaciji Reformirane Crkve u Hrvatskoj te boravio ondje od 13 do 17 sati. Nazočni su bili: vjernici, svećenici/ce, gosti, a iz društvenog života: saborski zastupnik g. Deneš Šoja, župan g. Božo Galić, načelnica gđa. Ružica Bilkić, načelnik g. Josip Maletić, predsjednik mjesnog odbora Istvan Tokai te predstavnici Pravoslavne Crkve protojerej stavrofor g. Dobrivoj Filipović, i jerej Nenad Lazić.
U Lugu je održan prigodan susret u crkvi, obraćanje predsjednika, i predavanje o povijesti mjesta. U Korogu je održano Bogoštovlje uz obraćanje gostiju iz društvenog života i predsjednika, a prigodni program je upriličen u Domu kulture i školi. Crkva u Lugu je tijekom okupacije i Domovinskog rata bila oštećena, Korog je bio potpuno razrušen, a crkva teško oštećena. Korogani su prognani, a njihova imovina opljačkana, veliki dio njih su bili su na braniku Domovine.
Predsjednik je svojim govorima dao podršku i ohrabrenje nazočnima, a govorio je na oba mjesta. U Lugu je poručio sljedeće: «Poštovani biskupe i svećenici! Poštovani građani Luga!
Srdačno vas pozdravljam u Lugu, u vašoj lijepoj crkvi za koju sam čuo da je najstarija kalvinska crkva na području Hrvatske. Vjerska tradicija reformacije koja u Hrvatskoj postoji preko četiri stoljeća, a kojoj vi pripadate, važan je dio hrvatskog religijskog i kulturnog identiteta.
Hrvatska je zemlja vjerskih prava i vjerskih sloboda. Stoga uvijek ističem važnost poštivanja posebnosti različitih tradicija i važnost jačanja međureligijskih inicijativa. To je važno osobito na područjima kao što je ovaj dio Slavonije gdje žive pripadnici više nacionalnih i vjerskih zajednica.
Sve vjerske zajednice u Hrvatskoj promiču iste moralne vrijednosti koje su i u temelju svakog demokratskog društva. Koje pozivaju da se zajedno razborito živi, da se zajedno radi, u ozračju međusobnog povjerenja i zajedničke nade za budućnost. A vi, sljedbenici reformacije upravo to pokazujete sve ove godine. Pokazujete kako se u Hrvatskoj živi i radi u interesu domovine. Svima vama i vašim obiteljima želim svako dobro.»
U Korogu je poručio sljedeće: «Poštovani biskupe i svećenici! Poštovani građani Korođa!
Fotorepotražu pročitajte putem POVEZNICE
Zbog pastoralne podrške Reformiranoj Crkvi u Hrvatskoj, 26.-27. listopada, došli su studenti Teološkog fakulteta Reformirane Crkve Pápa (A Pápai Református Teológiai Akadémia) u Mađarskoj. Bili su predvođeni profesorom Dr. Miklós Kocsev.
Studenti su porukama, pjesmama i posjetima služili i potaknuli vjernike u: Belom Manastiru, Karancu, Bilju, Lugu, Vardarcu i Kopačevu, također su obišli: Batinu, Vukovar i Osijek.
Pápa ima oko 30000 stanovnika te je još od vremena reformacije važno središte reformiranih vjernika za tzv. Trandunavsko područje. Prvi je tisak prijevoda, Heidelberškog katekizma na Mađarski jezik, sačinjen u tomu gradu 1577.g. Godine 1531. su začetci reformirane gimnazije koja i danas djeluje, a iz koje se kasnije razvija i navedeni fakultet.
Reformirana Crkva u Mađarskoj ima četiri akreditirana i licencirana teološka fakulteta koji obrazuju pastore, vjeroučitelje, crkvene glazbenike te ostala stručna zvanja za službu u Crkvi. Svima studentima koji imaju preporuku osigurana je punovremena službu u Crkvi sukladno pozivu i teološkoj naobrazbi. Od studenata se očekuje pobožnost, redovito pohađanje i aktivnost te služba Crkvi pod vodstvom pastoralnih službenika.
U Kamencu je 10. studenoga održano Bogoštovlje zahvale za blagoslov i okončanje obnove najvažnije etape pastoralnoga centra Reformirane crkve Kamenac. Okupilo se je devet svećenika/ca i predstavnici zajednica: Kopačevo, Beli Manastir, Karanac, Kotlina, Lug, Vardarac, Retfala, Korog, Vinkovci, Podolje.
Bogoštovlje zahvale je predvodio biskup Lajoš Čati Sabo, koji je u svomu nagovoru temeljenom na Svetomu pismu (Mt 7, 24-27) istaknuo sljedeće: «Kada gradimo onda to treba biti na čvrstoj stijeni, a ta je Isus Krist! U životu nas često udaraju: nedaće, kiše i oluje. Ako imamo čvrstu vjeru sve nam to ništa ne može, i nema zapreka koje ne možemo savladati uz pomoć Gospodina.»
Svećenik vlč. Jožef Arapaši poručio je sljedeće: «Htio bih se zahvaliti svim koji su došli uveličati ovaj, za nas, važan događaja. Ovo je povijesni trenutak naše zajednice, ali to je manje bitno jer je najvažnije što imamo Božji blagoslov te dostojno mjesto na kojemu se možemo okupljati na: molitvu, bogoštovlje, pastoralno druženje te službu društvenoj zajednici. Sada imamo dovoljno veliki prostor koji možemo koristiti za druženje i sa drugim zajednicama te na taj način graditi zajedništvo i biti duhovna okrjepa jedni drugima, a sve na slavu Božju!»
Pastoralni centar je obnovljen uz pomoć: Republike Hrvatske, lokalne zajednice (Općina K. Vinogradi), Republike Mađarske, Belja, Opeke, Izolirke, prijatelja, vjernika zajednice i Crkve.
Ime ovog malog mjesta puno je simbolike; kako što je kamen teško uništiti tako je i ova zajednica opstala unatoč teškim okolnostima u kojima se je nalazila tijekom svoje povijesti (status Crkvene općine ima od 1752.). Najveću je kušnju doživjela tijekom Jugo-komunističko-četničke terorističke agresije na Hrvatsku kada je bila devastirana bogomolja i mnogi domovi. Zajednica je opstala i sada se okuplja na molitvu i Bogoštovlje te njeguju višestoljetnu tradiciju i vjeru u Boga.
Više o Reformiranoj crkvi Kamenaca: http://kamenac.wordpress.com
Dana 30. listopada 2012. predsjednik Republike je u svomu uredu organizirao primanje za predstavnike Crkva koje njeguju reformacijsko i protestantsko nasljeđe. Pozivu poglavara Hrvatske odazvala se je Reformirana Crkva u Hrvatskoj, a nazočan je bio biskup Lajoš Čati Sabo.
U obraćanju predsjednik Republike je istaknuo slijedeće: "Mislim da je došlo vrijeme da se sve vjerske zajednice afirmiraju na jednak način i Dan reformacije je prilika da promislimo o položaju reformiranih crkava u Republici Hrvatskoj, i mislim da tu imamo što poduzeti da sugrađani protestantske vjeroispovijesti imaju položaj kao i drugi građani».
Ovakav istup i nastojanja predsjednika Republike pokazatelj su istinskog nastojanja da Hrvatska bude domovina svih za sve bez obzira na njihovu vjeru ili drugu posebnost.
Povodom Dana reformacije (31. listopada) u zajednicama koje su djelom Reformirane Crkve u Hrvatskoj odražavana su bogoštovlja i prigodni programi.
Primjer koji ističemo je predavanje uz glazbeni program te podjela tiskovine (LuX) koja je tematski uređena i usklađena sa Danom reformacije. Glazbeni program održao je orguljaš zajednice: Improvizacijom na korale iz Škotskog psaltira (XVII. st.) «Naš Gospod vlada svemirom!», «Bog stvori zakon savršen!» te «Naš Bog je jaka utvrda!» (XVI. st.). Održana su predavanja koja je pripremio voditelj pastoralnog rada: «Što je to reformacija, i pregled pokreta», te «Reformacijska pobožnost – stožer reformacije».
Više na stranici Reformirane Crkve Zagreb, rubrika vijesti: www.rkczg.hr
Dana 27. listopada 2012. u Crkvi Sv. Franje na Kaptolu održan je skup u cilju promicanja razumijevanja različitosti. Geslo je bilo «Zajedno za svijet pravednosti i mira». Program je organizirao Franjevački svjetovni red Mjesnog bratstva Kaptol - Grupa za ekumenizam i dijalog, u suradnji s Povjerenstvom za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije.
Okupili su se predstavnici sljedećih Crkava i vjerskih zajednica: Katoličke, Pravoslavnih (Srpske, Bugarske, Makedonske), Reformirane, Židovske, Baptističke i Islamske. Svaka od vjerskih zajednica imala je molitveni zagovor te glazbenu točku u duhu svoje tradicije. Ovakva nastojanja imaju za cilj promicanje uvažavanja, i razumijevanja različitih religijskih pozadina kako bi njihovo djelovanje u društvu stvaralo uvjete za mir i kulturu dijaloga te snošljivost različitosti, i nemaju namjeru sikretizam religija.
Ove se godine obilježava 26. obljetnica Duha Asiza koju je započeo poglavar Rimokatoličke Crkve Ivan Pavao II. (27. listopada 1986.). On je u gradu Franje Asiškog okupio predstavnike različitih religija u cilju poticanja i promicanja mira i suživota različitosti.
U cilju nastavka regionalne suradnje Reformiranih Crkva u posjetu je došao (13. listopad) senior bačkoga seniorata vlč. Attila Orosz te glavni staratelj Reformirane Crkve iz Srbije Imre Hallgató. Zajedničko bogoštovlje, i sastanak bilo je u Reformiranoj crkvi Lug.
Bogoštovlje je predvodio s biskupom Crkve u Hrvatskoj, a propovijedao na temelju Svetoga pisma (Lk 10,24). Senior je iskazao zadovoljstvo pozivom, te radost što može predvoditi Bogoštovlje i propovijedati gdje je veliki reformator Mihael Starina otpočeo kršćansku reformaciju u 16.st. U propovijedi je istaknuto, kako ne smijemo zanemarivati svakodnevne radne obveze, međutim, uz sve poslove, važno je odvoji vrijeme i uvijek biti u neposrednom kontaktu s Bogom. Bliskost s Bogom čovjek mora održavati i njegovati!
Istaknuto je kako bi bilo potrebno održavati suradnju Crkvi jer su one desetljećima bile u punom upravnom jedinstvu. Time više što su ove Crkve priznate od ostalih Reformiranih Crkva u Europi, u tom smislu predstavljaju svjedočanstvo kršćanske reformacije.
Reformirani vjernici se naseljavaju na područje današnje Srbije 1750. i donose svijetlo Riječi Božje u tu zemlju. Tada se organiziraju prve Crkvene općine, te ustrojavaju Seniorati. Kršćanski vjernici, reformirane konfesije, koje su inkvizitori proganjali s područja Erdelja (Transilvanija u Rumunjskoj), naseljavali su se uglavnom na području današnje Vojvodine (Bačka i Banat). Reformirani kršćani (kalvini) proganjani su zato što su srcem vjerovali i ustima ispovijedali Gospodina Isusa Krista za Spasitelja i Otkupitelja, te su odbacili idolopoklonstvo i pogansku praksu.
Reformirana Crkva u Srbiji danas broji oko 17000 vjernika. Organizirana je po sinodalno-prezbiterijalnom ustroju, a između zasjedanja Sinode, koja je vrhovno tijelo Crkve, zajednicu vodi Sinodalno vijeće na čelu kojeg je moderator odnosno biskup. On se bira na mandat od šest godina između svećenika. Organizrana je u dva Seniorata: Bački i Banatski, crkveni život je organiziran u sklopu Crkvenih općina, a zajednice vjernika bez stalne pastoralne skrbi se nazivaju dijaspora. Crkvenih općina i dijaspora ima više od četrdeset.
Dana 13. listopada 2012. u organizaciji Reformirane udruge žena (RUŽA), pod pokroviteljstvom Crkve i lokalnog župnika (pastora) vlč. Janoša Hajeka održano je predavanje i druženje za žene.
Nazočno je bilo 120 žena Crkve u Hrvatskoj, a predavanja su održale svećenice koje služe Crkvi u Mađarskoj i Hrvatskoj. Četiri gošće su bile predvođene Dr. vlč. Pásztor Jánosné koja je predsjednica slične udruge u Mađarskoj, a pored nje su došle Gimesi Zsuzsanna, Gilice Erzsébet i Derecsényi Zsuzsanna. Svećenice iz Hrvatske: vlč. Ilona Hedvig Andel i vlč. Andrea Langh, također, su imale predavanje i poticajne poruke. Predavanja su nosila sljedeće naslove: Važnost žene u Crkvi, Uloga RUŽE u Crkvi, Bog ljubi one koji su ostarjeli, te Povijesni pregled i pogled na Božji naroda prvoga saveza. Nabožne je pjesme pjevao crkveni zbor vjernika Reformirane crkve Kopačevo.
Župnica (pastorica) Vinkovaca vlč. Andrea Langh prenijela je poruku o Ulozi žene u Crkvi te, između ostalog, istaknula pozivajući se na nauk Svetoga pisma (Galaćanima 3, 26-28):
« (…) Na samom početku Svetog pisma, u knjizi Postanka, nalazimo sljedeće: 'Kad je Bog stvorio čovjeka, napravio ga je na priliku svoju; stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - čovjek.' I također: 'Čovjek će ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo.' Ovo se često i danas zaboravi!
I muško i žensko je stvorio na svoju priliku; na svoju sliku. Ravnopravne jedno drugom – partnere. I gledajući na Stari zavjet, čak i tamo možemo naći žene kojima je, po Božjoj volji podarena vodeća uloga u društvu; zajednici. Uzmimo samo nekoliko njih za primjer: Mirjam – proročica, koja je uz Mojsija i svog brata Aarona vodila Izraelski narod iz Egipta. Debora – proročica, koja je predvodila Izrael kao sutkinja. Hulda – proročica i Estera – kraljica koja je spriječila pokolj Židova.
Vidimo da čak i u vrijeme kada žene nisu bile cijenjene u očima ljudi, Bog im je dao vodeće pozicije; pozivao ih je kao proročice i po njima objavljivao narodu svoju volju. No, tek u Novom zavjetu vidimo radikalnu promjenu u odnosu prema ženama.
Kristov odnos prema ženama je, u tadašnje vrijeme, uvelike odskakao od običaja. On je služio i muškarcima i ženama – u svojoj službi nije uzimao u obzir spol osobe. Ozdravljao je razne žene; istjerivao zle duhove iz njih, uskrsavao od mrtvih i podučavao ih kao i muškarce. Cijelim putem su ga i žene pratile i slušale njegove propovijedi; njegovo tumačenje Pisma. U to vrijeme Pismo je Stari zavjet. Žene su ga i financijski potpomagale. Isus Krist je imao učenice u vrijeme kada nisu imale pravo za naobrazbu i kada bi ekstremni rabin radije spalio Zakon nego žene podučavao Zakonu.
Kad je Krist bio razapet, kod križa su ostale žene – ostali učenici su ga bili napustili. Kada je uskrsnuo – prvo se ukazuje ženama. Zamislite samo to – uskrsnuo je, i umjesto da se prvo ukaže svojim učenicima koji u strahu borave iza zaključanih vrata, On se ukaže ženama, te ih šalje da jave njegovim učenicima da je živ. I kao što znamo, nisu im vjerovali – mislili su da izmišljaju. Isus Krist je poslao poruku o svom uskrsnuću – dakle, nevjerojatne vijesti – po ženama čije se svjedočanstvo na sudu ne bi priznalo niti uvažilo, a one su bile nositelji te divne vijesti – naš Spasitelj je živ! Krist je kroz svoju službu konstantno davao do znanja da za njega spol ne predstavlja prepreku u služenju Bogu i naviještanju Radosne vijesti. (…)
Mnogi misle kako su muškarci oni koji imaju autoritet, no moramo shvatiti kako autoritet dolazi od Boga – ne od čovjeka, i sigurno nije dodijeljen samo muškarcima. Bog daje autoritet onome tko mu služi – bio to muškarac ili žena – one koje je Bog odabrao te je i pozvao; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. Zato: Nema tu više ni Židova ni Grka; nema više ni roba ni slobodnjaka; nema više ni muškog ni ženskog, jer smo svi samo jedno u Kristu Isusu.
Završila bih ovim - ako smo jedno u Kristu, onda smo svi mi Kristovi svjedoci. Svjedoci uskrslog, živog Gospodina, kojega čekamo, s Kime želimo u vijeke vjekova. Svjedoci: to je zadaća svih nas, bez obzira na to jesmo li muško ili žensko, mladi ili stari, visoko obrazovani ili ne.
Vjerujem da nas je i ovaj današnji skup, današnja predavanja, po milosti Božjoj i sili Duha Stoga osokolila, ohrabrila, uvjerila da riječju i životom, svaka od nas, svaki od nas, postanemo 'evangelizatori' - nositelji radosne vijesti u ovaj zbunjen, turoban svijet.»
Reformirana Crkva u Hrvatskoj nastavlja suradnju sa sestrinskim Crkvama iz Češke i Sjedinjenih Američkih Država.
Crkva iz Češke dugi niz desetljeća surađuje sa Crkvom u Hrvatskoj. Ove je godine na Sinodi potvrđena dugogodišnja suradnja i predložene smjernice nastavka suradnje u području pastorala, poslanja i kateheze. Na sjednici sinodalnog vijeća Crkve u Hrvatskoj (listopad 2011.) predloženo je Crkvi u Češkoj da se suradnja potvrdi i utvrdi. Crkva u Češkoj je taj poziv prihvatila i podržala nastavak suradnje; u ime Crkve odgovor je proslijedila sinodalna starateljica i predsjednik Sinode. U svojstvu izaslanika i službenika Sinode 07. listopada 2012. došao je vlč. Petr Brodsky koji je od strane Crkve iz Češke zadužen za službu.
Prezbiterijanska Crkva iz Sjedinjenih Američkih Država održava dugogodišnje odnose sa Crkvom u Hrvatskoj. Tijekom jugo-komunističke-velikosrpske terorističke agresije kršćani su pomagali Crkvu te slali humanitarnu pomoć napaćenim građanima. Reformirana Crkva nastavlja suradnju sa Prezbiterijanskom Crkvom koja i danas povremeno šalje timove kako bi bili na: utjehu, podršku i evanđeosko poslanje vjernicima i građanima u Hrvatskoj.
Više možete saznati na web stranicama Reformirane crkve Bjeliševac (www.eklezija.org) i Reformirane Crkve Zagreb (www.rkczg.hr) .
Pod pokroviteljstvom Valdeške Crkve (članica Svjetske zajednice Reformiranih Crkava) od 20. do 26. rujna 2012. u Firenzi (Italija) održana je Sedma opća skupština Zajednice protestantskih Crkva Europe (ZPCE). Slogan je bio: Slobodni za budućnost – Protestantske Crkve u Europi.
Predstavnici crkava članica raspravljali su o pitanjima i problemima današnjeg društva sa posebnim pogledom na budućnost. Na posljednjoj skupštini, koja je bila u Budimpešti, dogovorene su četiri teme kao temelj za raspravu: Biblijsko-konfesionalna Crkva, Služba-ordinacija-episkopat, Promicanje pravde, Usavršavanje pastoralnih službenika.
Zanimljivo izlaganje delegatima je imao dr. Michael Beintker profesor sustavne teologije na Sveučilištu Westfälischen Wilhelms u Münsteru iz kojega se ističe sljedeće: «Reformacija nije samo povijesni fenomen koji se dogodio u 16. stoljeću, niti isključiva protestantska privilegija. Reformaciju valja tumačiti teološkim terminima kao prijelomni događaj, odlučujući korak, temeljni smjer Crkve na njenom putu prema Gospodu. (…) Reformacija želi pomesti sve ono što stoji na putu između kršćana i Isusa Krista. Ona nije sila koja razdvaja nego služi ujedinjenju i okupljanju crkva na putu usklađivanja koje nas usmjerava prema Isusu Kristu.»
Budući su protestantske crkve poznate po stvarnom, a ne deklarativnom afirmiranju žena u Crkvi valja istaknuti izlaganje koje je imala Cristina Comencini vjernica Valdeške Crkve. Ona je filmska direktorica, novelistica i spisateljica, kćerka poznatog filmskog direktora Luigia Comencinia. Iz njezinog izlaganja ističu se sljedeća razmišljanja.
Iako je postignut znatan napredak na putu jednakih prava, konačno rješenje još uvijek leži u muškarcima koji drže poluge vlasti. Žene se još uvijek osjećaju potlačenima, a razina nasilja nad talijanskim ženama je grozna. Devedeset posto žena koje su ubijene u Italiji umire od ruku svojih muževa, većina je tih žrtava htjela napustiti odnos ali jednostavno ne mogu.
Razlog tolikog nasilja nad ženama, u inače civiliziranoj zemlji, leži u kulturi i načinu na koji žene i muškarci doživljavaju jedni druge. Kako žive, i način kako vole. Mora se izgrađivati novi odnos prema ženama, u kojemu se pravno utemeljena sloboda shvaća kao obogaćivanje društva, a Protestantske Crkve Europe bi trebale preuzeti odgovornost i pomoći pri oslobađanju žena zastrijelih okova.
Ona vjeruje da je protestantizam donio slobodu ne samo ženama već i društvu u cjelini, te je istaknula kako Crkva koja poštuje samo polovicu stvorenja nema budućnosti. Crkve bi trebale bit mjesto u kojima se propagira društvena sloboda. Treba biti otvoren za različitosti i obogaćivanje koje žene mogu ponuditi, u konačnici, ženama se Krist prvo pojavio.
Krštena kao rimokatolkinja nakon obraćenja, u tridesetoj godini, shvatila je kako vjera njezina oca (reformirana) predstavlja istinski put kršćanstva te je postala vjernica Valdeške Crkve.
Na Skupštini je izabrano je novo vodstvo: Dr. Gottfried Locher (Reformirana Crkva Švicarske), Dr. Klára Tarr Cselovszky (Evangelička Crkva Mađarske), Dr. Friedrich Weber (biskup Evangeličke Crkve Braunschweig) koji obnaša službu Izvršnog predsjednika.
ZPCE je zajedništvo Crkava koje imaju reformacijsko nasljeđe, ujedinjuje 105 Crkva u više od 30 država Europe, među njima je i Reformirana Crkva u Hrvatskoj.
Grupa kršćanskih glazbenika iz Nizozemske pokrenula je projekt pod nazivom The Psalm Project.
Projekt promovira Ženevski psaltir u cilju da se tradicionalne vrijednosti predstave suvremenim izričajem. Ovo nije prvi ovakav projekt ali je zanimljiv jer je na Nizozemskom i Engleskom jeziku. Grupa glazbom i pjesmom promovira kršćansku vjeru i slave Boga utemeljeno na Svetomu pismu. Ženevski psaltir se može poslušati i pregledati na www.thepsalmproject.com .
Glazbena gruba ima sedam članova: Arien Vink, Suzanne Velde, Miranda de Vlieger, Luca Genta, Jay-P Beijersbergen, Wilkin de Vlieger i Eelco Vos koji je voditelj projekta i profesionalni glazbenik.
Psalmi su tijekom judeo-kršćanske povijesti bili važan dio osobne i zajedničke pobožnosti. Ta je činjenica prepoznata i kod reformiranih kršćana. Reformirana teologija i duhovnost nasljeđuje veliki interes za pobožnost koja se usmjerava i oblikuje psalmima. Prepoznati su i korišteni u protestantskoj pobožnosti na tri razine: kao molitvenik koji se koristi u duhovnosti vjernika, kao integrativan dio Bogoštovlja kršćanskog naroda, i kao pjesmarica Božjeg naroda koja se rabi za štovanje Boga tijekom kršćanskog Bogoštovlja.
Jedan je od poznatijih primjera Ženevski psaltir (1562.), nastao pod utjecajem Jeana Calvina (Kalvina), Clementa Marota te Theodora Beze za bogoštovne potrebe temeljene na klanjaju Bogu koje proizlazi iz Svetoga pisma. Ženevski psaltir je pjesmarica u kojoj su uglazbljeni i prepjevani psalmi, a tijekom stoljeća se iz njih pjevalo na Bogoštovljima. Ova je knjiga ujedno i jedna od poznatijih knjiga reformacije. Preveden je na mnoge jezike te korištena od evangelika i rimokatolika ali i drugih kršćana.
Takav je oblik pjevanja bio nadahnuće za razvijanje drugi psaltira pr. Škotski psaltir (1650.) te kršćanskih himni koja svoja uporišta pronalaze u jednom ili više stihova iz psalama odnosno Biblije.
Reformirana Crkva u Hrvatskoj već dugi niz stoljeća održava kontakte sa zajednicama koje drže i prenose evanđeoski nauk kako je to objavljeno po Gospodinu Isusu Kristu, a predano po apostolima i reformatorima Crkve.
Reformirana Crkva Mađarske uputila je poziv (srpanj) da se u sklopu održavanja regionalnih veza reformiranih vjernika odazove na prigodno bogoštovlje zahvale u sklopu Reformirane Crkve Pánd. U ime Reformirane Crkve u Hrvatskoj bio je nazočan vlč. Jožef Arpaši voditelj pastoralnog rada i župnik CO Kamenac, koji je sudjelovao u predvođenju Bogoštovlja i prenio poruku na temelju Ps 84,6.
Poslije Bogoštovlja slijedilo je druženje sa vjernicima koji su pokazali interes za stanje Crkve u Hrvatskoj. Poželjeli su Božji blagoslov svim vjernicima Hrvatske te izrazili nadu skorog ponovnog viđenja. Vlč. J. Arpaši je sabrao utiske na sljedeći način: «Kasno poslijepodne oprostili smo se od župnika Crkve i njegove obitelji koji su nas sa velikom ljubavlju primili i ispratili. Tu smo se osjećali, bez obzira što smo različiti i živimo na različitim mjestima, kako smo kao reformirani kršćani jedno jer imamo kuda ići, i znamo komu pripadamo; našemu Gospodinu Isusu Kristu koji nas ujedinjuje!».
Reformirana crkva Pánd je dijelom Reformirane budimpeštanske biskupije, koja je jedna od četiri reformiranih biskupija-oblasti Mađarske. U sklopu ove biskupije ima više od dvjestodevedeset Crkvenih općina te više od sto svećenika, a biskup je preč. dr. István Szabó Bogárdi. Župnik u Pandi je vlč. Géza Ágoston, staratelj je Pálné Gyenes, a članovi prezbiterija su: Józsefné Bálint, Julianna Bede, László Boros, Lászlóné Deák, László Demény, János Gáspár, László Gubó, László Kiss, István Szabó, István Veres, Istvánné Marsai, Lászlóné Polgár.
Pánd je poznat po festivalu višanja, ispekli su ogromnu palačinku opsega 164 cm ispunjenu višnjama i cimetom te oborili svjetski rekord u pečenju najveće palačinke. Mjesto ima više od 2000 stanovnika od toga je 600 nominalno reformiranih, aktivnih je vjernika 350, dakle više od pedeset posto. Zajednica vjernika djelovala je već od 1546. godine, a sadašnja crkvena zgrada građena je od 1779.-1784.g.
Prema podacima Svjetske zajednice Reformiranih Crkava, a na temelju posljednje revizije, Reformirane Crkve u Europi broje 7 515 061 aktivnih vjernika, odnosno onih koji redovito prakticiraju vjeru te duhovno i materijalno pomažu zajednicu.
Izvješće uključuje Crkve članice Vijeća Reformiranih Crkava Europe (VRCE). VRCE ujedinjuje tridesetdevet Crkava Europe iz: Austrije, Belgije, Bugarske, Češke, Danske, Francuske, Grčke, Italije, Irske, Luksemburga, Litve, Latvije, Mađarske, Nizozemske, Njemačke, Portugala, Poljske, Rumunjske, Slovačke, Slovenije, Švicarske, Švedske, Španjolske, Škotske, Srbije, Ujedinjenog Kraljevstva, Ukrajine, i Walesa. Među njima je Reformirana Crkva u Hrvatskoj kao punopravna članica.
Prema broju vjernika najbrojnija je Crkva iz Švicarske (2 384 380), iza nje je Crkva Nizozemske (1 913 500), potom Crkva Škotske (445 646). Crkva iz Mađarske (620 000), Reformirane Crkve Francuske (četiri Sinode) broje 558 500 vjernika. Potom Reformirana Crkva iz Rumunjske (481 213). Reformirane Crkve u Njemačkoj (tri Sinode) su u interkomuniju tj. punom zajedništvu sa Evangeličkom (luteranskom) Crkvom te imaju 360 600 vjernika, a Prezbiterijanska Crkva iz Irske 107 743 vjernika.
Reformirane Crkve Europe suočavaju se sa navalom nasilnog sekularnog liberalizma, koji ide za tim da uništi kršćanske i obiteljske vrijednosti te razvodni sustav pobožnosti, vjerskog identiteta te društvene nazočnosti Crkve. Ponegdje su se uspjeli infiltrirati u Reformirane Crkve gdje nastoje uništi vjeru u Boga kroz širenje političkih agendi svojih stranaka prikazujući poganski svjetonazor kao nešto moderno i poželjno. Obično se tu radi o prikrivenim tzv. vjernicima koji nakon što se prikradu i "postanu" članovi počinju širiti perverziju, i duhovne devijacije. Ovaj je način djelovanja prisutan na više mjesta i vidljiv na više primjera.
Jedan od takovih primjera dolazi iz Škotske gdje nekolicina sekularnih liberala "gura" zakon kojim se želi uništiti brak kao zajednica muškarca i žene, te perverziju nametnuti Crkvi. Prezbiterijanska Crkva Škotske je poznata, u posljednje vrijeme, po fleksibilnosti po različitim društvenim pitanjima ali se nastoji oduprijeti sekularizaciji i devalvaciji vrijednosti vjere. Ovakva su pitanja Crkvi nametnuli i progurali sekularni krugovi te su stvorili velike podjele i nerede.
Portal reformacija (www.reformacija.net) je prije nekoliko tjedana počeo raditi na novoj web platformi sa pristupačnijim, modernijim i više magazinsko-portalskim izgledom te dodatnim sadržajem.
Reformacija.net donosi više tematskih sadržaja: Biblija, biblijska duhovnost, reformacija, biografije, duhovna poezija, kalvinizam, društveni obzori, vijesti, video i foto.
Portal afirmira vrijednosti i stavove (duhovne i društvene) koje je reformacija donijela te se osvrće na činjenice, informacije i vijesti koje su povezane sa njezinim učincima na društvo današnjice. Sadržaji na portalu imaju za cilj promoviranje cjelovitosti čovjeka kao duhovnog i društvenog bića, koji je stvoren da vjeruje i gradi bolji svijeta te izgradnju civilnog, građanskog i demokratskog društva temeljno na kršćanskim zasadama.
Začetci Portala su 25. studenog 2005. kada je počeo djelovati na blog.hr. Dana 13. veljače 2010. je postavljen na platformu wordpress.com, od tada su nekoliko puta vršena poboljšanja kako u izgledu tako u funkcionalnosti i sadržaju, a to što će se i dalje nastaviti.
Portal je nazvan po pozitivnom duhovnom i društvenom pokretu koji se formirao i etablirao, pod Božjim nadahnućem i vodstvom, u Europi tijekom 16.st., čiji su učinci i poticaji vidljivi u modernom društvu.
Poruka i poticaj na duhovnu obnovu
«Reklo ti se, čovječe, što je dobro, što Gospodin ište od tebe: Samo da činiš što je pravo, da ljubiš, da u poniznosti hodiš sa svojim Bogom.» Mihej 6,8
Svaki od nas živi svoj vlastiti život. Svaki od nas Boga susretne u drugim okolnostima u drugim situacijama. Netko na vrhuncu svoje snage, drugi u vrijeme teške krize. Netko misli da za Boga nema mjesta u njegovom životu, ali i on živi od onoga što dobiva. Netko doživi susret sa Bogom u noćnoj tišini i samoći, drugi u društvu vjernika. Netko nakon dugog traženja, a netko neočekivano i neplanski. Naš put k Bogu i vjeri je uvijek jedinstven i originalan.
Može li čovjek, kako bi povjerovao Bogu, i sam nešto učiniti? Ili nam preostaje čekati dok vjera ne dođe sama? Vjera u Boga je uvijek dar, ali i čovjek može učiniti ususret Bogu nekoliko koraka.
Prije svega čovjek ne bi smio zamišljati, da je kršćanska vjera naprosto stav čvrstog uvjerenja, a što bi se moglo nazvat sigurnost. Mnogi ljudi, koji su došli posjetiti Bogoštovlje u crkvu, imaju dojam da je ljudima oko njih sve jasno i da u ništa ne sumnjaju, a sve što čuju nepokolebljivo vjeruju. No nije to tako. I nakon mnogo godina kršćanin je neprestano na početku i stalno si postavlja mnoga neprimjerena pitanja. Da ne postavlja takva pitanja, bio bi to fanatizam, a ne vjera.
Vjera je upravo zato vjera što dozvoljava propitivanje pa čak nesigurnost. Kršćanska vjera nije čvrst stav misli, kad čovjek ni u što ne sumnja i hrabro ide za svojim ciljem. Moramo, na svoj način, svaki dan ponovno povjerovati. Može nam za to biti oslonac prijašnje iskustvo, ali je vjera u Boga u svakoj situaciji nešto drugo, nešto novo, neprirodno, nešto što još nije doživljeno. Samo je Bog sigurnost. Ali u nama je velika nesigurnost i slabost, koju ne smijemo skrivati.
Događa se da netko o vjeri u Boga ozbiljno razmišlja, ali čeka nekakav impuls. Možda želi doživjeti nekakvo čudo. Drugi opet čeka da ga netko uvjeri. Mnogi ljudi si unaprijed odrede uvjet kojem bi mogli povjerovati. Ali ovakav put uglavnom ne vodi do vjere. Ako čovjek, o vjeri, ima svoju fiksnu predodžbu da mu se to ostvari, može čekati cijeli život. U biblijsku vjeru moguće je ući tiho i pokorno, takoreći korak po korak.
Ali kako će čovjek saznati da je kršćanska vjera istinita? Iako je moguće u uspjeh kršćanstva sakupiti mnogo argumenata, ne radi se o neovisnom sudu razuma, već o istini, o kojoj se može uvjeriti samo «na vlastitoj koži». Ne da se objasniti, a niti dokazati. Vjera spada u tu kategoriju gdje odlučuje naše osobno iskustvo. Saznati, da je Isus istina, mogu tek kada pokušamo s Njime živjeti. To je slično, kao kad se susretnemo sa čovjekom koji nam se sviđa. Nitko nam unaprijed neće tvrditi da je to partner za cijeli život. Ali možemo ga upoznati i s njime se zbližiti i tek tada ćemo saznati da li smo našli onog pravog.
Istinitost Isusovih riječi ne možemo potvrditi teoretski, već u praksi svakodnevnog života. Ako čovjek prihvati Isusov pogled na život i na druge ljude – i po tome se počne ponašati i odlučivati, sam će saznati, da li je ovakav pogled pravedan i da li mu u životu pomaže. Istinitost kršćanske vjere, moguće je upoznati samo iz svog vlastitog iskustva.
Nekome na putu do vjere može pomoći kad najprije napravi jedan samostalan korak, a onda ponovno odluči da li će ići dalje tim putem. Svaki se od nas na primjer može na početku obratiti Bogu osobnom molitvom. Nije to tako teško kako se na prvi pogled čini. Dovoljno je «samo» savladati svoj ponos i u jutro sa nekoliko riječi zamoliti Boga za pomoć tijekom dana, sa uvjerenjem da Bog čuje. Navečer, pak možemo zahvaliti što nismo bili sami, sjetiti se što smo sve taj dan primili kao dar, a priznat ćemo gdje smo pogriješili. Čovjek često, u životu, Božju pomoć ne vidi iako je njome okružen doslovce sa svih strana.
Kod nekog drugog, put vjere započne tada, kad počne proučavati Bibliju ili kad sluša tumačenja događaja iz Biblije i kad u tim događajima prepozna svoju situaciju. Priča o Petru, kako je išao za Isusom po vodi, može za nas biti izazov, da se vjerom odlučimo za nešto što nas je inače strah. Događaj o Abrahamu, koji je na Božji poziv napustio sve i našao novi dom u obećanoj zemlji, može nam postati razlog da i mi nešto zaključimo i prihvatimo poziv na put koji je osiguran samo Božjim obećanjem i vjerom. Kad Bog govori, njegov glas ne odzvanja sa oblaka već zvuči u našemu srcu. Iako su to nekad samo ljudske riječi ili možda naše, znamo da ne proizlaze iz nas. Taj glas savjesti je tih i lako ga nešto nadjača.
Nekoga ka vjeri potakne neki neobičan događaj, koji će izmijeniti njegov život. Takvi događaji se obično ne ponavljaju i služe nam samo kao poziv i ulazna vrata da uđemo u svijet vjere. Jako je važno ići dalje po ovom putu. Postoje ljudi koji u trenu obećaju Gospodu Bogu vjernost, ali dok se okrenu već na to zaborave. Misle da su njihove molitve bile izraz trenutne slabosti i straha, i sada se stide to priznati.
Možda na početku od vjere i očekujemo nešto konkretno, vjera nam u određenim momentima može i mnogo pomoći. Ali čovjek ne vjeruje zato da bi od toga imao neke koristi, već zato što je Bog njega pozvao. Vjera za nas znači ljubav i vjernost i ne traži čuda. Koga jednom dotakne živi Bog, ne može to zaboraviti. Može nastojati zaboraviti, može Božjem pozivu i ljubavi izmicati, ali put ka vjeri mu je za svagda otvoren. Bog ga čeka!
Kako bi primjereno predstavila svoj identitet, nauk i stajališta sa radom je otpočela web stranica Reformirane crkve Pleternica ( www.reformiran.org ), direktna poveznica se nalazi u adresaru.
Predstavljajući identitet, povijest i sadašnjost zajednice ističe sljedeće:
«Zajednica je vjernika nazočna, u ovom malom slavonskom gradiću, od 1880.g. Kao Crkvena općina, u sklopu Reformirane kršćanske – kalvinske Crkve, ustrojena je 1946.g. Prva Bogomolja izgrađena je 1900, a druga 1987. Vjernici ove zajednice pobožno, predano i samozatajno, iako ne bez problema i kušnji, žive poziv koji im je Bog uputio.
Reformirana crkva Pleternica je od svojih početaka njegovala zajedništvo reformiranih (kalvina) i evangeličkih (luterana) vjernika, te su imali zajedničko Bogoštovlje u prostorijama gimnazije u Požegi. Ispočetka su vjernici bili pripojeni CO Velimirovac. Kako su uglavnom svi bili Česi, iz Češke je dolazio misijski djelatnik. U početku je prebivao u Pleternici, a služio je i u Uljaniku, oko 1915. je odselio u Uljanik, u Pleternicu je dolazio jednom mjesečno. Pastoralni život se odvijao uglavnom po inicijativi vjernika i bez stalne pastoralne skrbi, te su imali pastoralne kontakte sa tada aktivnim zajednicama u Velimirovcu, Darkovcu i Antunovcu.
Godine 1900. “kalvini” su u Pleternici kupili zgradu i preuredili je za bogomolju i mali stan. Veliku zaslugu oko kupnje zgrade imao je Hlavaček, a posebno Kujinek. Zanimljivo je istaknuti kako je Kujinek iz Češke otišao raditi u SAD. Osjećao se osamljen i dok je tako jednog dana šetao i lutao gradom, čuo je pjevanje na češkom jeziku. Ušao je u crkvu, gdje su ga vrlo lijepo primili. Osamljen u tuđini, a toplo primljen od reformirane braće, pridružio im se. Potom se doselio u Pleternicu, i od vjernika iz SAD-a zatražio pomoć za gradnju bogomolje.
U Crkvenoj općini Uljanik služio je František Prochaska, zatim Oldrich Gerža, a u Pleternicu su dolazili jednom mjesečno. Od 1925. – 1927. služio je Alois Erlich, a slijedeće tri godine Uljanik ostaje bez župnika, pa u Pleternicu dolazi jednom mjesečno na Bogoštovlje župnik iz Antunovca, a iz Darkovca jednom tjedno na vjeronauk. Kad je u Uljanik 1930. iz Češke došao vlč. Josef Prochaska on je vodio brigu i o vjernicima iz Pletenice. Godine 1934. Josef Prochaska odlazi u Češku, a na njegovo mjesto dolazi vlč. Antonin Blažek. Blažek se vraća u Češku 1946. i od tog vremena zajednica je ustrojena kao Crkvena općina Reformirane Crkve. Prvi župnik je bio vlč. Bala Šandor iz Retfale (Osijek). Vlč. Bala Šandor je služio tri godine, a naslijedio ga je vlč. Heinrich Weitmann i on nakon četiri godine odlazi u Ameriku 4. prosinca 1952. Sljedećih četrnaest godina voditelj pastoralnog rada je vlč. Mihail Šipoš i Zoltan Szabo ml. Od 1958. povremeno je dolazio vlč. Endre Langh, a potpuno je preuzeo pastoralnu službu 1967., te je službu voditelja pastoralnog rada obavljao do umirovljenja 1994. te nastavio do 2011. Njega je posljednjih godina vrlo često mijenjala vlč. Andrea Langh.
Treba spomenuti i prezbitere, koji su zaslužni za rad u zajednici, a to su Karel Hlavaček, Josef Kujinek, Franta Vařák (više od 50 godina je bio staratelj) i Vlasta Štefanac.
Sadašnji je voditelj pastoralnog rada vlč. Branimir Bučanović (povremeno je obavljao službu od 2000, a punu pastoralnu službu preuzeo 2011.), članovi prezbiterija su Dražen Pajkr (staratelj ) Slavko i Kata Fridrih i Ana Šojat. Zajednici vjernika je organizirana stalna pastoralna skrb i Bogoštovlje.»
Reformirana crkva Zagreb je na svojim stranicama (www.rkczg.hr) donijela vijest o aktivnostima u proteklom periodu te planovima za ljeto, istu prenosimo u cijelosti.
Posljednjih mjeseci u sklopu zajednice održavane su redovne aktivnosti od koji se ističu: Bogoštovlje, Proučavanje Biblije, Molitveni sastanci, Kateheza, te vježbanje glazbe.
Posebno se ističe posjeta veće skupine mladih (šezdesetak) iz Reformirane crkve Nizozemske koji su došli na proputovanje u Hrvatsku te su posjetili zajednicu. Međunarodno je bogoštovlje održano 29. travnja. Zajednica je bila obogaćena njihovom posjetom te podrškom koju su tom prilikom pokazali.
Predavanje za prezbitere je u tijeku. Do sada je održan veći dio predavanja, a obrađuju se: Uvod u Bibliju (Pregled Starog i Novog zavjeta), Načini i načela proučavanja Svetoga pisma, Protestantska pobožnost, Pregled povijesti Crkve, Pregled povijesti reformacije, Katekizam RC, Vjerovanje RC, Bogoštovlje, Kršćansko poslanje, Pripremanje propovijedi i poučavanja. Uskoro se planira proširivanje predavanja koja su povezana sa konfesionalnim identitetom.
Budući predavanja obuhvaćaju sve osnovne cjeline iz područja reformacijskog nauka i pobožnosti otvorena su i za one koji zanima ovo područje.
Predavanja iz Mađarskog jezika su završena, ukupno je od početka godine organizirano trideset dva sata. Do sada je u sklopu Crkvene općine Zagreb održano više stotina sati edukativnih predavanja od kojih treba istaknuti: Engleski, Njemački, Francuski, Osnove kompjutora, poduzetništva, gitare i klavira. Više je stotina polaznika proteklih desetak godina bilo uključeno u navedene projekte.
Lux je tiskovina koja obrađuje različite teme iz kršćanske bogoslovije, reformatorskog nauka, donosi biografske prikaze, katehetski nauk te vijesti iz života Crkve.
U ljetnom izdanju ističu se sljedeće teme: Kako se Bog otkriva čovjeku, Prisjećanje za žrtve totalitarizama, prikaz života proroka Amosa, Poticaji i prošnje pravednik, biografija velikog sluge Božjega i kalvinskog mučenika Guido de Bresa, Osnovne značajke vjeroispovijedanja Crkve, vijesti iz života Crkve u tuzemstvu i inozemstvu itd.
Kako bi primjereno predstavila svoj identitet, nauk i stajališta sa radom je otpočela web stranica Reformirane crkve Vinkovci ( reformirani.wordpress.com ), direktna poveznica se nalazi u adresaru.
Predstavljajući identitet zajednice ističe se sljedeće: «Reformirana crkva Vinkovci je zajednica vjernika u statusu Crkvene općine te je dijelom Reformirane kršćanske (kalvinske) Crkve u Hrvatskoj.
Potrebno je naglasiti kako prve i prave dokumentacije, o nastanku i ustroju ove zajednice nema. Ono što se zna o tomu, predano je svjedočanstvima onih kojih više nema. Sa sigurnošću se može reći kako su se Njemci organizirano počeli doseljavati u ove krajeve još za vrijeme Marije Terezije, kada su imali zajamčenu vjersku slobodu.
Prije Drugog svjetskog rata Reformirana Crkva, u tadašnjoj državi, je imala dosta njemačkih zajednica. Neke su od njih, po našim mjerilima velike i jake, bile u neposrednoj blizini Vinkovaca; kao Neudorf (Novo Selo, danas predgrađe Vinkovaca) te Nijemci. Iz ovih su se zajednica u potrazi za poslom neki doselili u Vinkovce.
Zajednica je vjernika dobila status Crkvene općine 1922. godine. Tada su kupili kuću na rubu grada. Adaptirali su zgradu, zazidali trijem (sadašnja ulična strana) za stan svećenika, a bogomolja je mogla primiti pedesetak ljudi. Nešto su kasnije kupili zgradu pored župnog stana i bogomolje koju su preuredili u vrtić. Prema svjedočanstvu vlč. Kettenbacha njegov je otac bio župnik ove tada njemačke zajednice.
Već prije Drugog svjetskog rata u Vinkovcima je služio vlč. Heinrich Weitmann. Poslije završetka rata i uspostavom komunističke vlasti Nijemce su odvodili u logore, imovinu pljačkali, a čak su i svećenika vlč. Weitmanna odveli u logor. Oni koji su uspjeli pobjeći, ponijeli su sa sobom većinu dokumentacije, a ono malo što je ostalo uništeno je za vrijeme Domovinskog rata.
Biskup Šandor Agoston (umro 1960.), uspio je vlč. Weitmanna i njegovu obitelj izbaviti iz logora. Pošto se vlč. Loveček, koji je bio župnik u Tordincima (od 1943. do 1947.) vratio u Češku s obitelji; iz logora oslobođeni vlč. Weitmann postavljen je u Tordince. On se brinuo i o Vinkovačkoj župi, tada se broj vjernika polako povećavao, ali se 1952. godine vlč. Weitmann odselio za SAD.
U rujnu 1953. godine biskup postavlja u Tordince vlč. Endre Langha, kao pomoćnog župnika pod upravom korođskog župnika vlč. Mihaly Šipoša. U početku u Vinkovcima naizmjenično služe vlč. Šipoš, i vlč. Langh. Poslije nekoliko godina punu pastoralnu službu preuzima vlč. Endre Langh koji se je doselio u Vinkovce u rujnu 1968. i tu služio do umirovljenja u svibnju 2011.
Tijekom Domovinskog rata Crkvena općina je pretrpila značajnu štetu (materijalnu i duhovnu). Pola je zgrade uništeno bombom. Bogomolja je djelomično ostala sačuvana, iako je postojala opasnost od urušenja stropa. Pod takvim uvjetima se održavala pastoralna skrb, bogoštovlje i biblijska proučavanja u službi mnogih prognanika koji su pronalazili utjehu u Bogu, vjeri, molitvi i proučavanju Svetoga pisma.
U okviru Crkvene općine dijelila se humanitarna pomoć i skrbilo za više stotina prognanika i izbjeglica, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost, a donacije su dolazile od reformirano-prezbiterijanskih zajednica iz inozemstva, koje su pomagale i mnoge druge humanitarne organizacije.
Godine 1995. zgrada Crkvene općine je obnovljena pomoću Reformirane Crkve iz Engleske i Škotske, a 2007. godine, pomoću ministarstva kulture, cijela je crkvena zgrada obnovljena; dobila je novo krovište i vanjske zidove. Bogomolja je iznutra okrečena; postavljeno je novo centralno grijanje sa novim radijatorima; dvorište je betonirano, nadstrešnica je postavljena oko unutrašnjeg dijela zgrade sve do ulaza u bogomolju.
U lipnju 2011. godine, punu pastoralnu službu preuzima vlč. Andrea Langh, koja je od 2004. – 2007. služila kao pomoćna župnica pod upravom tadašnjega biskupa vlč. Endre Langha.
U sklopu Crkvene općine organizirana je stalna pastoralna skrb i služba za vjernike, a zajednica je otvorena za sve one koji traže svoj duhovni dom i žele jačati vjeru u Boga. Molitve su zajednice usmjerene za milost Duha Svetoga te njegovo osnaženje i vodstvo kako bi rasli u vjeri, spoznaji i pokornosti Bogu. Ljepota je ove zajednice što se svi međusobno poznaju, te su poput velike obitelji. Tako su ideali i primjeri Prve crkve vidljivi u ovoj zajednici. Neka je Bogu hvala na Njegovom velikom daru milosti i ljubavi – Soli Deo gloria!»
Dana 24. lipnja 2012. održano je, u sklopu redovne službe na Dan Gospodnji, Bogoštovlje sa konfirmacijom u Crkvenoj općini Bjeliševac.
Savez koji je Bog uspostavio po Krstu vjernice su potvrdile svojom ispovijedi vjere. Konfirmacija je potvrda sakramenta krštenja koja se odvija kroz usmenu ispovijed vjere, te je početak punopravnog članstva u Crkvi. Od toga trenutka vjernik može potvrđivati i utvrđivati zajedništvo s Bogom kroz sakrament Večere Gospodnje.
Dana 18. lipnja 2012. Predsjednik Republike Hrvatske dr.sci. Ivo Josipović sa svojom suprugom održao je primanje povodom Dana državnosti. Reformirana Crkva se je odazvala pozivu.
Potrebno je istaknuti kako je Predsjednik Republike Hrvatske dosada pokazao najaviš nivo poštivanja prava vjerskih manjima i želje za njihovom integracijom u društvo. Po tomu je ovaj Predsjednik poseban. Njegov sustav moralnih vrijednosti, iako se ne deklarira vjernikom, blizak je onomu iza kojega stoji Crkva.
Reformirana Crkva svoje molitve upućuje Bogu za blagoslov domovine Hrvatske. Daje podršku na promicanju i poštivanju vjerskih prava, te svim reformama koje vode u promicanje ljudskih prava te oblikovanje Republike po mjeri svih za sve!
Govor Predsjednika donosimo u cijelosti:
«Poštovani Predsjedniče Vlade Republike Hrvatske,
Poštovani dužnosnici zakonodavne, izvršne i sudske vlasti Republike Hrvatske, časnici Oružanih snaga, vjerski velikodostojnici, članovi diplomatskog zbora,
Cijenjeni uzvanici, gospođe i gospodo,
Dopustite da Vam se najprije najsrdačnije zahvalim što ste se odazvali pozivu da zajednički obilježimo i proslavimo Dan državnosti Republike Hrvatske. Meni, mojim suradnicima, kao i svima nama koji s ponosom obilježavamo ovaj blagdan učinili ste time veliku čast.
Blagdan kojeg obilježavamo za tjedan dana, prilika je da se prisjetimo onog dana, 25. lipnja 1991., kad je Republika Hrvatska proglasila državnu neovisnost. Bila su to teška vremena, vremena neizvjesnosti. Odluka je bila hrabra i riskantna. Poslušali smo glas naroda, koji se u velikoj većini, na demokratski način, referendumom, odlučio za nezavisnost. Ta je odluka, prisjetimo se, donijeta u trenutku kad još nije bilo izvjesno da će nas druge zemlje priznati. Uslijedila je agresija i rat, koji nam je nametnut, koji nikako nismo željeli. Naše misli i ovom prilikom, kada proslavljamo našu državnost, idu prije svega onim hrabrim građanima, našim braniteljima, koji su za slobodu, demokraciju i državnu nezavisnost žrtvovali najviše što su imali, svoj život. Dopustite da im i ovom prilikom izrazim zahvalnost i odam počast.
U ovih nešto više od dva desetljeća, za dobrobit Hrvatske i njen prosperitet radili su mnogi naši građani – i oni za koje znamo po imenu i prezimenu, ali i mnogi drugi, koji su vjerno i predano doprinosili općem dobru. Svaka država i svako društvo satkani su od rada i talenta onih koji u njima žive. Nijednu zemlju ne čine samo političari, niti samo javne i poznate osobe. Svaka je zemlja ono što su njeni ljudi. Naši ljudi su – u teškim i dobrim vremenima – pokazali da vole svoju zemlju i da su spremni učiniti što treba za njen napredak. Svima im izražavam najdublju zahvalnost. To se odnosi i na one naše državljane koji žive izvan Hrvatske. Svi su oni dali važan doprinos razvoju naše zemlje.
Čak i u onim najopreznijim društvima, 21 godina života je dovoljna da bi se čovjeku priznao status „prave punoljetnosti“. Već s 18 godina imamo prava i obveze, ali nam se ponekad još može „progledati kroz prste“. No, s 21-om godinom nas se već u svemu tretira kao zrele i odgovorne članove zajednice. Tako je nekako i s našom zemljom, Republikom Hrvatskom. U sadašnjim okolnostima, nakon više od dva desetljeća od proglašenja nezavisnosti, prihvaća nas se kao zrelo i odgovorno društvo. Više nema nikakve dvojbe – ni kod nas ni u svijetu – da je Hrvatska jedna potpuno normalna zemlja. Ne idealna, jer takvih zemalja nema, ali ne ni zemlja-problem. Uspjeli smo konsolidirati demokraciju – o čemu svjedoči i način na koji smo, bez ikakvog incidenta - proveli parlamentarne izbore krajem prošle godine. Pokazalo se da su naše političke stranke i građani zreli da se odupru izazovima ekstremizma i radikalizma, te da su u potpunosti prihvatili demokratske metode u politici.
No, istodobno, u našem društvu očekujemo novu zrelost. Zrelost pri odlučivanju. Zrelost pri promišljanju o sadašnjosti i budućnosti. Zrelost pri ostvarivanju politika. Zrelost u zamišljanju i izgradnji prosperitetnog društva. Nije moguće odgovornost za naš vlastiti razvoj i budućnost prebaciti na neku drugu adresu. Više nego bilo koje prethodne godine, danas moramo osjećati odgovornost za odluke koje donosimo. Jednako tako, odgovornost da se odluke donose, da se ne odlažu za neka, navodno bolja vremena koja, ako budemo predugo čekali, nikada neće doći.
Prije godinu dana smo na ovom mjestu sa zadovoljstvom prihvatili odluku Europske unije da nam otvori vrata punopravnog članstva. U međuvremenu smo održali i referendum, na kojem je potvrđeno da naši ljude žele da Hrvatska postane članica EU. Za godinu dana, brojat ćemo dane ili čak i sate do tog velikog događaja. Možda je ovo prilika da još jednom ponovimo da na članstvo u Europskoj uniji gledamo kao na veliku priliku. Od nas ovisi hoćemo li je iskoristiti. Spremni smo raditi s drugima, biti aktivan partner svima – i onim zemljama koje su već članice Europske unije, i našim susjedima koji su na putu da to postanu, kao i drugim zemljama svijeta čija se politika temelji na ideji slobode i međusobnog poštivanja. Kao i dosad, zahvalni smo našim prijateljima i partnerima u svijetu na podršci koju su nam pružali u teškim vremenima. Računamo na nastavak tog prijateljstva i suradnje i u budućnosti. Naše skorašnje članstvo u Europskoj uniji ne znači nikakvo zatvaranje u odnosu na druge, nego upravo obratno. Kao članica Europske unije bit ćemo još više otvoreni za globalna pitanja. U odnosu na politička zbivanja u našem dijelu svijeta, u Jugoistočnoj Europi, ostat ćemo aktivan partner i pouzdani oslonac svima koji vode politiku daljnje demokratizacije i europeizacije. Europska budućnost cijelog ovog dijela Europe za nas ostaje dio našeg vlastitog nacionalnog interesa, i najbolji jamac sigurnosti i napretka.
Vremena nisu ni jednostavna ni laka. Ali, bilo je i težih. Kao ni u tim težim vremenima, tako ni danas nema razloga za odustajanje ili za očajavanje. Iz teškoća i problema nitko se nije izvukao bez samopouzdanja, bez vjere u sebe i svoje sposobnosti. Danas nam treba više takve vjere i više odgovornosti prema sebi i prema drugima, kako bismo se što brže okrenuli razvoju, investicijama i otvaranju novih radnih mjesta. Istodobno, optimizam i samopouzdanje nisu sami po sebi dovoljni. Treba nam promišljena, odgovorna i zrela vizija daljnjeg razvoja. Treba nam konsenzus volje i akcije, kako bismo na najbolji mogući način odgovorili izazovima vremena. Treba nam znanje i kompetencija. Ako mogu nešto poželjeti za ovaj veliki blagdan, za rođendan demokratske i samostalne Hrvatske, onda bih to mogao izraziti u tri riječi: razvoj, zrelost, odgovornost.
Poštovani uzvanici, gospođe i gospodo,
Vama i svim građankama i građanima Republike Hrvatske srdačno čestitam Dan državnosti, rođendan naše Domovine!»
Kako bi primjereno predstavile svoj identitet i djelovanje otpočele su sa radom dvije stranice Reformirane Crkva; Crkvene općine Kamenac i Kotlina.
Stranice odlikuje jednostavnost u cilju laganog snalaženja i dostupnosti podataka. Donose se osnovi podatci o zajednicama, i stalne rubrike koje objašnjavaju nauk i posebnosti. Od tematskog sadržaja koji će se nadopunjavati prema potrebama ističu se rubrike vijesti, prostor duha i duhovna poezija na stranici od Kamenca.
Direktne poveznice se nalaze u adresaru ili:
Reformirana crkva Kamenac: http://kamenac.wordpress.com
Reformirana crkva Kotlina: www.reformatusok.org
"Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje."
Dj 1,8
Bog nas je blagoslovio lijepim vrjemenom za blagdan Duha Svetoga te podario osvježenje duše i osnaživanje naše vjere, zato mu dajemo svu slavu!
Na blagdanskom Bogoštovlju (27. svibnja 2012.) vlč. Karoly Andel posljednji je puta propovijedao Riječ Božju voljenoj zajednici kao njezin svećenik i voditelj pastoralnog rada. Zajednica je vjernika Reformirane crkve Hrastin bila prožeta osjećajem zahvalnosti i radosti zbog njegova dugogodišnjega predanoga pastoralnoga rada.
Posebna je radost što je nakon duge bolesti ponovo održao Bogoštovlje, slavljenje je predvodila vlč. Ilona Hedvig Andel svećenica Reformirane crkve Retfala.
Tri konfirmantice: Vanesa Česnek, Ines Hader, Silvia Požar imale su potvrdu vjere. Po kanonskim zakonima Crkve župljani su oni koji žive u tom mjestu, a djeca reformiranih vjernika koja prolaze katehezu svoju vjeru potvrđuju konfirmacijom. Svjedočanstvo je njihove vjere propitivao vlč. Peter Sen svećenik Crkve i vjeroučitelj. Nakon potvrde vjere skrbnik je u ime prezbiterija izjavio kako je svjedočanstvo spoznaje vjere i vjeroispovijedi zadovoljavajuće. Konfirmantice su blagoslovljene od svećenika Crkve: vlč. István Balázs, vlč. Karoly Andel, te vlč. Vanda Sen, a vlč. Peter Sen je potvrdio njihovo punopravno članstvo u zajednici što uključuje učešće u Večeri Gospodnjoj. Prema crkvenoj praksi konfirmanti tada prvi puta i prvi učestvuju u sakramentu Večere Gospodnje. Obitelj i zajednica je sa radošću i zahvalnošću prihvatila konfirmantice te im darovala Sveto pismo kao najvažniju knjigu koja ih treba pratiti kroz života.
Zajednica je vjernika pjevajući svoju duhovnu himnu («Gospodine, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena» Ps 90,1) slavila Boga i zahvaljivala za dar Duha Svetoga na velik dan Crkve.
«Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti. » 2. Tim 1,7a
Draga braćo i sestre u Gospodinu Isusu Kristu!
Mnogi ne znaju kao se odnositi prema blagdanu Duhova. Za Božić imamo Dijete Isusa u jaslama, za Veliki petak križ, za Uskrs otvoreni grob, ali za Uzašašće naš Spasitelj «nestaje». Poslije deset dana u Jeruzalemu je skoro pa «kaos»: huka vjetra, plameni jezici i govorenje drugim jezicima!
Neshvatljivo, ali po djelovanju Duha Svetoga bojazni učenici postaju hrabri svjedoci! Od mnoštva koje ne razumije što se događa nastaje zajednica Kristovih vjernika. Duhovno dijete apostola Pavla (Timotej) na čudotvoran način razumije utjecaj Božjeg Duha Svetoga na naš život: «Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti.» 2. Tim 1,7a.
Unatoč naše vjere puni smo bojažljivosti. Bojimo se za sebe, za ljubljene, ako smo bez posla za materijalne potrebe, ako imamo onda se bojimo to izgubiti. Bojimo se današnjice, a sutrašnjice još više. Ako pogledamo naša iskustva iz prošlosti prepoznajemo da je naša zabrinutost, bojazan i strah uzaludna jer nas je Božja brižnost i milost uvijek sačuvala i održala.
Riječ se Gospodina Isusa Krista ostvarila prilikom Duhova, važeća je danas, i do svršetka svijeta.
«I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je.» Iv 14,16-17.
Otvorimo «vrata našega srca» pred Božjim Duhom Svetim, neka svima bude blagoslovoljen blagdan Duhova.
Četvrta faza međunarodnog reformirano - rimokatoličkog bilateralnog dijaloga je u tijeku. Svjetska zajednica Reformiranih Crkava (SZRC) i Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana (PVPJK) organiziraju tu najnoviju fazu sjednica rasprave kojoj je zaključak predviđen u 2017.
U centru dijaloga je tema: «Opravdanje i sakramentalnost: kršćanska zajednica kao agent pravde.»
Pod vodstvom Marthe Moore-Keish s Columbia teološkog fakulteta u Decatur, Georgia u SAD-u i Kevina Rhoades, biskupa Fort Wayne - South Bend dijeceze u Indiani, SAD-u, te dvije dijaloške grupe sastale su se u Rimu, Italiji, u travnju 2011. godine. SZRC je postavio Moore-Keish-u kao suvoditeljicu Rhoadesu, predstavniku PVPJK-a.
Tema prvog sastanka je bila «Opravdanje: reformirana i rimokatolička stajališta (povijesna i sadašnja)».
Opravdanje se može definirati kao čin kojim Bog prihvaća grješna ljudska bića iskljućivo po milosti kroz njihovu vjeru u Kristova spasonosna djela. Povijesno, konflikt između rimokatoličke Crkve i Crkava reformacije odnosio se na prirodu tog čina. Općenito govoreći, pitanje je li «opravdanje» proces koji kulminira u Božjem prihvaćanju ili je to radije osnova tog prihavaćanja?
Članovi dijaloga posvetili su svoje sjednice pregledu prvih tri faza dijaloškog procesa, kao i slušanju seminara o doktrini opravdanja, koje je predvodio Douwe Visser, voditelj ureda Teologije, Misije i Zajedništva SZRC-a, Peter Casarella (SAD), Annemarie Mayer (Njemačka) za PVPJK i George Hunsinger iz Princeton Seminary u SAD-u.
Ta je grupa održala sastanak u Decatur od 27. travnja do 02. svibnja 2012. te su istraživali temu «Opravdanje i Sakramentnost: Obredi Crkve». Te su proučavali teme poput krštenja, Euharistije odnosno Večere Gospodnje, braka, konfirmacije, pokore, i srodna pitanja, uključujući poredak sakramenata i obreda.
S ovom novom fazom dijaloga, nada te dvije zajednice jest nadograđivanje na ono što su prethodne tri faze već postigle, uključujući konvergenciju između pojmanja Crkve kao «kreacije riječi Božje» (naglašeno kod reformiranih) i Crkve kao sakrament milosti (naglašeno kod rimokatolika).
Kako bi pravovaljano donijela vijesti i događanja povezana sa životom i radom zajednice, te primjereno predstavila svoj identitet i nauk sa radom je otpočela web stranica Crkvene općine Bjeliševac.
Web adresa je www.eklezija.org , temeljni koncept je jednostavnost i pristupačnost informacija. Stranica donosi osnove podatke o zajednici, podijeljene u tri rubrike (O nama, Nauk, Fotoalbum, Češki i Engleski) te se rubrike neće češće mijenjati. Od kategorija koje će se nadopunjavati, za sada, su Vijesti i Multimedija.
Poveznice preporučuju web stranice koja su povezana sa područjem interesa te identitetom: Portal reformacija, Reformirana Crkva HR, i Reformirana Crkva CZ. Web je moguće posjetit putem web stranice www.eklezija.org
Organizirana rulja je napala, a potom, opljačkala i uništila biblijsku školu, Sudanske reformirane – prezbiterijanske Crkve u glavnom gradu Khartumu. Napad su proveli muslimanski fanatici, a zločin se je dogodio 21. travanja. 2012.
Ovo je divljaštvo samo je jedno u nizu kojima se vjernike nastoji prognati ili prozelitizirati. Organizirana banda (petstotina fanatika), uz vjerojatnu podršku i pomoć političara i dužnosnika, obilazi različita područja, te organizira dobro poznatu i uhodanu praksu: paljenje Biblija, uništavanje i pljačkanje imovine, malteretiranje i proganjanje građana kršćanske vjere.
U zajedničkoj izjavi Svjetskog savjeta Crkava i Sve-afričke konferencije Crkava (24. travanj) između ostalog se ističe: «Izražavamo duboku žalost zbog povećanog broja incidenata i napada na kršćane te uništavanja crkvenih objekata u Sudanu».
Sudan je površinom najveća afrička zemlja, broji više od 40 milijuna stanovnika. Oko 60 posto su nominalni muslimani, oko 20 posto prakticira tradicionalnu afričku religiju, a oko 16 posto su kršćani (protestanti, katolici i pravoslavci). Kršćanstvo ima dugačku tradiciju, još od prvog stoljeća, to je najstarija organiziran religija, ipak je zbog uhodanih i navedenih metoda kršćanstvo svedeno na manjinu. Od Crkava koje djeluju na tom području najveća je Rimokatolička, nazočna je i Protestanska (Anglikanci, Prezbiterijanci), Pravoslavna (Koptska, Grčka, Etiopska), te druge.
Procjenjuje se da je svega 100.000 vjernika različitih protestantskih zajednica, među njima je Sudanska reformirana – prezbiterijanska Crkva koja ima deset zajednica (četiri u glavnom gradu Khartumu), sedam svećenika, deset prezbitera, i osam đakona. Ova mala zajednica ne predstavlja ugrozu nikome osim onima koji i na ovaj način nastoje obezvrijediti i uništiti vjeru u Boga, te nedozvoljavaju slobodu savjesti.
Molitveni zagovor ide u smjeru da sudanska vlast konačno počne primjenjivati civilizacijske dosege, nepoznate na tim područjima, zaustaviti progon svojih građana, te započne proces demokratizacije i uspostave vladavine prava od kojih je temeljno pravo sloboda vjere i savjesti.
Dana 21. travnja 2012. u cilju duhovne formacije, utvrđivanja vjere, i konfesionalnoga identiteta u Karancu je održano predavanje za prezbitere. Nazočni su bili članovi Sinodalnog vijeća i sedamdeset članova prezbiterija Crkvenih općina Reformirane Crkve.
Predavanja je održao dr. Lajos Békefy; reformirani teolog, spisatelj, i zatvorski kapelan uz pomoć supruge dr. Klaudie Békefy – Röhrig; svećenice, pastoralne psihologinje i prevoditeljice. dr. L. Békefy je pored naznačenih službi zadužen za uređivanje časopisa Prezbiter, dvomjesečnika koji se tiska na Mađarskom jeziku te izlazi redovito u ediciji od dvadesetak tisuća primjeraka. Časopis je namijenjen kontinuiranoj edukaciji i formaciji prezbitera u zajednici.
Foto-reportažu pročitajte putem POVEZNICE.
Svjetska zajednica Reformiranih Crkava (SZRC) i Savjet svjetske misije (SSM)su dali zajedničku izjavu nakon trodnevnog sastanka (veljača 2012.) u Johannesburgu, Južnoj Africi. Razgovori su trebali odrediti nove načine suradnje. Među sudionicima su razgovora bili nazočni i predsjednik SZRC-a, SSM-ov moderator i generalni tajnici tih dviju organizacija.
SZRC je globalna mreža reformiranih crkava usmjerena na teologiju i crkveno jedinstvo te se bavi pitanjima društvene i ekološke pravde. SSM je svjetsko partnerstvo crkava koje dijele resurse, uključujući ljude i ideje kako bi obogatili i unaprijedili Božju misiju u svijetu. Dvadeset sedam od trideset jedne članice SSM su također članovi SZRC -a.
Cjelu izjavu možete pročitati putem POVEZNICE.
Video poruku pogledajte na You Tube kanalu reformatorhr ili pritiskom na naslov.
Biblijski prikaz Uskrsenja Isusa Krista pročitajte putem POVEZNICE.
- USKRSNA ČESTITKA -
«Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi» Job 19,25
Ljudi ne vole one koji se previše nameću. Tako je bilo i sa glavarima svećeničkim, farizejima i starješinama Naroda kada su vijećali protiv Isusa u kući Velikoga svećenika. Htjeli su se zauvijek osloboditi Isusa.
Na Veliki petak su naizgled uspjeli u tome. «Isus je mrtav i raspet visi na križu, sada možemo mirno spavati», mislili su kako im nitko ne može omesti miran san. Dan subotnji je protekao na uobičajeni način - posvećen Bogu - nisu ni shvatili da su ubili Njegova jedinoga Sina. Prvoga dana u tjednu su se probudili uz strašan događaj: «Najedanput se zemlja silno potresla» Matej 28,2.
Kada živi Bog djeluje onda to njegovim neprijateljima znači: strah, trepet, raspad i vječno prognanstvo. Oni pak koji Njega ljube čuju anđeoski glas: «Ne bojte se!» Matej 28,5.
Puno je razloga za strah. Plašimo se današnjice, a sutrašnjice još više jer životni standard strjelovito pada. Unatoč svim problemima i nama se anđeoska poruka objavljuje: «Ne bojte se!». Nemamo se razloga plašiti ovozemaljskog života, čak ni smrti!
S nama je, u Duhu, uskrsnuli Isus! Nakon smrti ćemo biti «licem u lice» u vječnoj radosti s našim Stvoriteljem. Za to je potvrda riječ Gospodina Isusa Krista koji je zbog naših grijeha umro i na treći dan uskrsnuo: «Ja sam uskrsnuće i život - reče Isus. Tko vjeruje u mene, ako umre, živjet će» Ivan 11,25.
Duh Sveti neka vas ispuni i blagoslovi ovom živom vjerom!
Lajoš Čati Sabo, biskup
Dana 22. - 24. ožujka 2011. u Beču je održan redovna Godišnja skupština Vijeća Reformiranih Crkva Europe (VRCE). Organizator je bio Upravni odbor VRCE-a i Reformirana Crkva Austrije.
Ukupno je bilo nazočno trideset devet predstavnika. VRCE ima toliko i članica, a svaka Crkva bez obzira na brojnost ima pravo na jednog predstavnika u VRCE-u. Crkve članice dolaze iz: Austrije, Belgije, Bugarske, Češke, Danske, Francuske, Grčke, Italije, Irske, Luksemburga, Litve, Latvije, Mađarske, Nizozemske, Njemačke, Portugala, Poljske, Rumunjske, Slovačke, Slovenije, Švicarske, Švedske, Španjolske, Škotske, Srbije, Ujedinjenog Kraljevstva, Ukrajine, Walesa, među njima je Reformirana Crkva u Hrvatskoj kao punopravna članica sa pravom glasa.
Redovno je zasjedanje Godišnje skupštine otpočelo Bogoštovljem, a nastavljeno radnim sastankom. Drugi je dan zasjedanja nastavljen predavanjima, izlaganjima, radionicama i raspravama. Skupština je otpočeta molitvenim skupom, a tako je i zaključena. Iz izlaganja se ističe izvješće predsjednika VRCE-a, te pitanje Centralnog ureda, i stanje financija.
Foto reportažu pročitajte putem POVEZNICE.
Tijekom jugo-komunističke vladavine sljedbenici ateističkog totalitarizma su poticali različite oblike segregacije i zločine temeljene na vjerskoj i nacionalnoj netrpeljivosti te ideološkoj različitosti. Ostatci tih struktura, koji danas djeluju u različitim slojevima društva, i dalje od žrtve stvaraju zločince, a od rješenja problem!
To je vidljivo i na primjeru Reformirane Crkve. Unatoč tomu što je zajednica vjernika proživjela neviđenu pljačku i otimačinu imovine tijekom komunizma, a zatim i terorističko razaranje tijekom Domovinskog rata i danas postoje oni koji kroz društvene strukture vjernike žele proganjati te predstavljati u negativnom svjetlu. Tako i dalje od žrtve stvaraju nasilnika kako bi na taj način umirili svoju savjest i prikrili zločine.
Potrebno je istaknuti kako je samostalna Republika Hrvatska smogla snage i počela rješavati grijehe prijašnjeg sustava. Na ovaj se način pokazuje voljnost i odmak od zločinačke povijesti. No valja istaknuti kako je samo mali dio pokradene imovine vraćen i to uglavnom u porušenom ili lošem stanju, a nepravda se teško može ispraviti. Pravda će biti zadovoljena kada se vrati sva imovina, svi objekti, i sve dovede u stanje kakovo je bilo prije krađe te isplati odšteta za više desetljeća korištenja te imovine.
Skoro svim Crkvenim općinama Reformirane Crkve je u vrjemenu od 1946. nadalje sustavno pljačkana imovina. Valja jasno reći kako su vjernici kupovali imovinu svojim donacijama, zgrade izgrađivali svojim radom za potrebe Crkvenih općina, a ta je imovina bila privatno vlasništvo Crkve. Nadalje treba istaknuti kako je više njih prestalo djelovati, a imovina nije vraćena. Otimačina koja je tada organizirana kroz sustav, ali i mimo njega do danas nije ispravljena.
Plodovi i primjer totalitatarizma
Ističemo u riječi i slici (na kraju priopćenja) primjere ukradene imovine u: Suza, Kotlina i Vardarac. Neki su objekti škola Reformirane crkve vraćeni (Vardarac, Suza, Kotlina, Lug, Zmajevac, Osijek-Retfala), ali na žalost većina u izuzetno lošem stanju i opasnom za korištenje.
Primjera radi navodimo zgradu u Zmajevcu koja je bila u toliko lošem stanju da je poklonjena lokalnoj samoupravi na korištenje budući Crkvena općina nije imala sredstava za uređivanje. U Suzi je stanje bolje s obzirom da je oduzeta škola bila preuređena u stambeni prostor u kojem su živjeli učitelji. Prostor zagrade u Kotlini godinama nitko nije koristio. U Lugu je škola bila u toliko derutnom stanju da su je srušili kako bi na njenom mjestu sagradili pastoralni centar. U Crkvenoj općini Vardarac isto je teška situacija, ali se više objekata polako obnavlja uz pomoć vjernika, raznih udruga i općine.
Na mjestima na kojima su škole ukradene ali se i danas koriste imovina nije vraćena. Dakle vraćene su one zgrade koje su bile zapuštene, u lošemu stanju ili nisu više u upotrebi.
Potrebno je naglasiti, jer se o tome u javnosti ne zna ništa, kako je za vrijeme komunističke vladavine Reformiranoj Crkvi oduzeto puno imovine i više škola, a neka su groblja devastirana.
Do sada je vraćen veći dio imovine sljedećim Crkvenim općinama ili gdje su nekad djelovale: Nijemci, dio naknade u Jankovcima i Čačincima, Velika Pisanica, Brekinska, Kopačevo, Bilje, Vardarac, Lug, Kneževi Vinogradi, Karanac, Kamenac, Kotlina, Suza i Zmajevac. Na žalost, kako su neke Crkvene općine ugašene, a vjernici se raselili ili su protjerani veći dio imovine nije vraćen, pravedna odšteta se tek očekuje u budućnosti.
Dana 10. ožujka 2012. pod pokroviteljstvom Reformirane Crkve u Mađarskoj održan je skup prezbitera Reformiranih Crkva regije.
Nazočni su bili predstavnici Crkava iz: Hrvatske, Mađarske, Austrije, Slovačke, Rumunjske itd. Pored četiri biskupa Reformirane Crkve skupu su nazočili i starješine Crkve. U ime Reformirane Crkve u Hrvatskoj nazočni su bili biskup preč. Lajoš Čati Sabo, glavni staratelje g. Josip Kel, prezbiterka Lenke Arpaši i vlč. Jožef Arpaši.
Okupljenima se je obratio i biskup Sabo koji je zahvalio na pozivu te naglasio kako je Crkva otvorena za suradnju sa svima onima koji žele graditi mostove mira i zajedništva.
Potvrđena je spremnost i voljnost na suradnju i poboljšanje zajedništva Reformiranih Crkava time više što će pored povijesne i konfesionalne povezanosti uskoro biti očitovana i povezanost koja više neće biti vidljiva granicama jer će Hrvatska postati punopravna članica Europske unije. Skup je organiziran kako bi se potvrdila i potaknula suradnja Crkava regije. Pored predavanja, i sastanaka održane su duhovne vježbe u cilju utvrđivanja duhovnog identiteta.
Ovaj je sastanak djelom inicijative Reformirane Crkve poznat kao Generalni konvent, a ujedinjuje Crkve koje nasljeduju reformirani konfesionalni identitet. Za reformirane vjernike Sveto pismo vrhovni je autoritet nauke, morala, prakse i Bogoštovlja Crkve. Biblija je Božja riječ i Objava Boga čovjeku. Nauk Svetoga pisma interpretiran je kroz opća i konfesionalna vjerovanja Crkve: Apostolsko, Nicejsko-Carigradsko (325. i 381po.Kr.), Atanazijsko vjerovanje (500.po.Kr.) i Kalcedonsko (451.po.Kr.). Konfesionalni dokumenti do kojih se u GK-u posebno drži su: Heilderbeški katekizam (1563.g.) i II. Helvetsko vjeroispovijedanje (1566.g.).
You Tube kanal Reformirane Crkve nosi naslov kao i domena ali bez točke: reformatorhr. Na kanalu se mogu gledati video prikazi koji donese poruke uz glazbeno video-foto obradu. Na izborniku multimedija nalazi se direktna poveznica.
Valja uočiti i dodatni duhovni sadržaj na webu, nedavno otpočet, na kojemu se redovito (tjedno) mogu čitati propovijedi. Putem izbornika, Priopćenja i osvrti – Prostor pobožnosti ili desni izbornik Duhovnost u rubrici Vijesti, mogu se čitati propovijedi.
Na navedene se sadržaje može doći i direktno putem dolje naznačenih poveznica.
Dana 15. siječnja 2012. u Rimokatoličkoj crkvi Kneževi Vinogradi održana je ekumenska molitva u duhu Taizea. Iz ekumenske molitvene zajednice nazočan je bio brat Ulrich, a pored domaćina župnika vlč. Danijela Tigandžije nazočni su bili svećenici iz Reformirane (vlč. Darko Turšić) i Pravoslavne crkve (o. Slobodan Poznanović).
Vlč. D. Turšić zazivajući Božji blagoslov molio je sljedeće: "Dragi Gospodine Oče naš, hvala ti za današnji dan, za zajedničku molitvu mladih kršćana različitih vjeroispovijesti. Dalje te molimo, da budeš uz sve nas i da nam podariš mudrost kako bi znali živjeti u zajedništvu i po volji našega Gospodina Isusa Krista, da ljubimo jedni druge kako je On ljubi nas. Amen!"
Okupilo se je pedesetak vjernika koji su ovim nastojanjem zazivali blagoslove na domovinu Hrvatsku i njezine građane te poticali izgradnju mostova zajedništva, razumijevanja i suživota.
Mjesto duhovne obnove
Podsjetimo kako je osnivač te zajednice brat Roger, odnosno Roger Louis Schütz-Marsauche, rođen 15. travnja 1915., a ubijen 16. kolovoza 2005. Dana 16. kolovoza 2005., za vrijeme molitve, psihički poremećena žena došla je među mnoštvom okupljenih ljudi. Svi su ostali u šoku nakon što je nasrnula i sa više uboda nožem ubila čovjeka koji je cio svoj život posvetio navještaju Evanđelja.
Njegova je služba započela 20. travnja 1940. kada je kao mladi protestantski (kalvinski) teolog, sin svećenika i pastora Reformirane crkve u Švicarskoj došao u francusko selo. Vihor nadolazećeg rata prijetio je uništiti sve dobro što je ljudska civilizacija do tada ostvarila. Ono što će u Europi nastupiti ostaviti će duboke i teške rane na ljudima diljem svijeta. Zacjeljivanju će rana, jednim dijelom, pomoći i zajednica, koju je osnovao taj duhovnik i mistik. Njegova će vizija početi spašavanjem Židova tijekom holokausta, a nastaviti će se osnivanjem, do tada jedinstvenog projekta, kršćanske duhovne zajednice, koju čine protestanti i rimokatolici okupljeni nakanom slavljenja Boga, promicanjem duhovne obnove i izgradnje.
Ova je zajednica prožeta Kristovim naukom te prihvatljiva svim izbalansiranim strujama unutar kršćanstva. Nepoznato će mjesto u Burgundiji postati svjetski poznato te privlačno mladima i starima, rimokatolicima i protestantima tj. onima koji se žele duhovno obnoviti i rasti u spoznaji Boga.
Molitva i meditacija
Taizéa je malo mjesto udaljeno 320 km jugoistočno od Pariza, tamo je smještena istoimena ekumenska molitvena zajednica koju čine katolici i protestanti. Stotinjak braće iz tridesetak različitih zemalja žive u skromnosti i molitvi, potiču duhovnu obnovu te promiču nauk Gospodina Isusa Krista. U društvenom su angažmanu predani promoviranju pravde i mira u svijetu.
Počeci komune su 1940., formalno 1944. kada je brat Roger registrirao zajednicu u nakani da to bude mjesto molitve i duhovne obnove. Na Uskrs 1949. sedmorica kršćana, predvođeni bratom Rogerom, učinili su nešto što je tada u protestantskom svijetu bio neprihvaćen, i danas kontroverzan korak. Zavjetovali su se na komunski način života, celibat, siromaštvo i poslušnost. Prvi brat katolik biti će belgijski liječnik koji im se pridružio 1969. Zajednicu danas čine braća iz katoličke, reformirane i anglikanske tradicije.
Intenzivno se od 1950. u toj se zajednici okupljaju ljudi koji dolaze na duhovnu obnovu, molitvu kontemplaciju i spoznaju Boga. Tijekom vremena braća su razvila poseban oblik glazbe koji ujedinjuje različite kršćanske tradicije, a temelji se na pjevanju pojedinih kršćanskih poruka ili dijelova Svetoga pisma, s naglaskom na psalme.
Zajednicu godišnje posjeti oko 100.000 ljudi. Program duhovne obnove je zamišljen kao ciklus od sedam dana, iako je moguće doći i nekim drugim danima, od nedjelje do nedjelje. Tijekom boravaka u zajednici posjetitelji provode vrijeme u zajedničkim molitvama, proučavanju Svetoga pisma, razgovoru i radionicama, te zajedničkim obrocima sve to u nakani duhovne obnove i spoznavanja Boga.
Braća organiziraju skupove duhovne obnove po različitim gradovima svijeta. Jedan je takav skup održan prosinca 2006. u Zagrebu. Tada se okupilo oko 40.000 učesnika, a skup je bio pod pokroviteljstvom Zagrebačke nadbiskupije. Trideset treći skup je održan u Roterdamu, a posjetitelje će ugostiti predstavnici Reformirane i Katoličke crkve.
Nekoliko godina prije svoje smrti brat Roger je imenovao svoga nasljednika, brata Aloisa katolika iz Njemačke, koji danas predvodi zajednicu.
Zajednica ima podršku relevantnih kršćanskih Crkava. Mnogi su predstavnici kršćanskih Crkava uputili poruke, povodom sedamdeset godina od osnutka te pete godišnjice smrti brata Rogera. U ime Reformirane crkve tajnik Svjetske zajednice Reformiranih crkava, u ime Evangeličke crkve tajnik Svjetske luteranske federacije, u ime Anglikanske crkve nadbiskup Canterberški, u ime Rimokatoličke crkve papa Benedikt XVI, u ime Pravoslavnih crkava patrijarh Bartolomej Konstantinopolski, patrijarh Kiril Moskovski, te tajnik Svjetskog savjeta Crkava.
Crkvena općina Lug kao organizirana zajednica vjernika djeluje od reformacije 16.st. Na današnjem mjestu župne zgrade nekada je stajala rimska tvrđava na čijim je temeljima izgrađena Crkva 1475. godine.
Reformacija je imala plodno uporište u narodu, a kraj je ostao obilježen djelovanjem velikog sluge Božjega i reformatora Mihaela Starine. On je naviještao Radosnu vijest Božjega spasenja. Nakon što su mnogi postali vjernici i sljedbenici Isusa Krista prekinuta je praksa koja ima svoje korijene u pretkršćanskom dobu te su svi oblici kumiropoklonstva zamijenjeni vjerom u Boga. Nakon što su protjerani turski okupatori kip Marije je iz Luga premješten u Aljmaš. To je danas značajno svetište i mjesto na kojemu se iskazuje štovanje njezinom liku te klanjanje tomu kipu. Reformirani su vjernici prekinuli s takovim oblikom religioznosti prije više stoljeća.
Reformirana crkva Lug organizirano djeluje na duhovnoj skrbi vjernika te je pored redovne pastoralne skrbi organiziran duhovni život kroz: Bogoštovlje, biblijske studije, katehezu za djecu i mlade koja se odvija u zajednici i školi. Pored navedenih se aktivnosti povrjemeno organiziraju konferencije i predavanja. U sklopu Crkvene općine djeluju tri službenika Crkve preč. Lajoš Čati Sabo, vlč. Aranka ČS, te vlč. Lajoš ČS ml. Preč. Lajoš Čati Sabo je dugogodišnje pastoralni službenik, ima više od trideset godina iskustva u službi, a na posljednjoj je Sinodi (2011.) odabran za biskupa Crkve na mandat od šest godina što je u duhu reformatorskog nasljeđa.
Foto reportažu pročitajte putem POVEZNICE.
Mađarski je parlament 13. veljače 2011. ratificirao ugovor o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. Ukupno je 334 sabornika dalo podršku, a niti jedan nije bio protiv.
Podsjetimo kako je još u veljači prošle godine, tijekom boravka u Zagrebu, premijer Republike Mađarske Viktor Orban kao rijetko koji visokopozicionirani strani političar, jasno poručio kako Mađari daju punu podršku Hrvatskom priključenju EU, te su naši najveći glasnogovornici.
Mađarski je premijer u svomu obraćanju hrvatskoj javnosti, između ostalog, poručio: "Mislim da su Hrvatskoj proteklih godina nanesene brojne nepravde. Mnogi su se ogriješili o nju. Zapadna Europe ne cijeni dovoljno one vrijednosti koje nudi Hrvatska. Ona je ozbiljna država. Izborila je samostalnost za koju je bila spreman i na žrtvu krvi. Oružjem je obranila neovisnost, a nakon toga sama našla svoje mjesto u demokratskom svijetu. Ovo je prekrasna zemlja spremna pokazati svoje ljepote svijetu. Vrlo gostoljubivo dočekuje svoje goste. Mnogo je toga učinila kako bi bila spremna za ulazak u EU. Ne priznati sve to nije samo pogrješno, nego i neprimjereno. (...)
Već sam sredinom devedesetih vjerovao da Hrvatska i Mađarska, kao predziđe zapadnog kršćanstva moraju uspostaviti povijesni i strateški savez i u njemu živjeti. Mene uvijek iznenađuje, a razumijem da to i Hrvate vrijeđa, kada se za Hrvatsku kaže da je Zapadni Balkan. Kakav Balkan!? Ta je zemlja bila jedna od najvažnijih branika kulturne Europe. Mi Mađari i Hrvati razumijemo te stvari te zato moramo biti strateški saveznici."
Ističući impresioniranost našom obalom i njezinom ljepotom poručio je "Gotovo da sam vaša najbolja reklama prema Mađarima, u vezi s malo kim je objavljeno toliko fotografija i drugih materijala o Hrvatskoj i ovdašnjim ljetovanjima. Tako da sam je i na današnjoj konferenciji za novinare rekao kako sam neplaćeni promotor hrvatskog turizma u Mađarskoj!"
Mađarska je bila i jedan od najvećih podupiratelja Hrvatske tijekom domovinskoga rata te je duhovno, materijalno, vojno i humanitarno pomagala. Treba podsjeti da su na tisuće hrvatskih izbjeglica boravili u Mađarskoj tijekom jugo-komunističke agresije. Budući nas veže osam stoljeća zajedničke povijesti, što nije bilo slučaj niti sa jednom drugom asocijacijom, Mađari i Hrvati imaju puno zajedničkog te veliko zajedničko kulturno nasljeđe. Tijekom jugo-unitarističke hegemonije ove su činjenice naše povijesti ignorirane i obezvrjeđivane, a nesuglasice prenaglašavane.
Viktor Orban je član Reformirane Crkve u Mađarskoj. Oženjen je sa Anikó Lévai te imaju petoro djece. Predsjednik je vladajuće kršćansko demokratske stranke.
FOTO: biskup Reformirana Crkve u Hrvatskoj na primanju u mađarskom parlamentu u prosincu 2011.
Reformirana Crkva u Njemačkoj promovira razvoj seoskih područja. Vlč. Jann Schmidt (moderatora Sinode) izjavio je za Europsku protestantsku mrežu vijesti (EPMV): "Selo mora biti njezino novo naselje, mjesto koje okuplja ljude koji tamo sada žive, smjernica za takovo djelovanje je biblijska pouka o vrijednostima ljubavi i pomoći".
Crkva u Njemačkoj ima oko 100 Crkvenih općina koje se nalaze u tzv. ruralnim područjima, pa je zbog toga prema njegovim riječima «Crkva potrebna i za selo!» Kako bi istaknuli važnost i načine službe onima koji žive u ruralnim područjima održali su radionice za službenike u centru i knjižnici Johannes Lasco. Moto je predavanja bio "Crkva u selu", a okupilo se je više od šezdeset sudionika. Raspravljalo se o različitim temama uključujući utjecaj demografskih promjena na ruralna područja, te promjenama u gospodarskim uvjetima proizvodnje.
Evangeličko reformirana Crkva (Die Evangelisch-reformierte Kirche) je punopravna članica Evangeličke (luteranske) Crkve u Njemačkoj (Evangelische Kirche in Deutschland). Crkve su u punom zajedništvom na: crkvenom, pastoralnom i teološkom nivou. Evangelička (luteranska) Crkva u Njemačkoj ima više od 24 milijuna članova što je 29,9 posto ukupne populacije Njemačke.
Evangeličko reformirana Crkva je organizirana u 146 Crkvene općine, broji oko 185.000 vjernika. Crkvene općine, koje se šire kroz savezni teritorij, podijeljeni su u devet Seniorata, uglavnom u Istočnoj Friesland, Donjoj Saskoj, Bentheimu, i Bavarskoj.
Hrvatsko biblijsko društvo (HBD), je društvo ljubitelja Biblije koji pripadaju različitim Crkvama odnosno kršćanskim zajednicama, a ukupno ih je devet. Društvo djeluje na adresi Ratkajev prolaz 2 u Zagrebu, a osnovano je 1995.g. Cilj je HBD-a promicanje Svetoga pisma što se ostvaruje putem prevođenja, izdavanja i distribucije Svetoga pisma.
Dana 06. veljače 2012. održan je konstituirajući Upravni odbor na kojemu se raspravljalo o trenutnim i budućim aktivnostima. Ovo je prvi radni sastanak nakon Izborne skupštine koja je održana 7. prosinaca 2011. Upravni odbor predstavlja i upravlja Društvom između zasjedanja dviju sjednica Skupštine. Ustrojeni su i ostali odbori koji imaju za nakanu pomoći u funkcioniranju HBD-a i ostvarivanju njegovih ciljeva.
Od temeljnih projekata koji se planiraju ili su u tijeku 2012. ističe se nastavak rada na novom prijevodu Biblije koji je u postupku, a uključeno je više prevoditelja, lektora i stilista. HBD-a je uključen u regionalnu inicijativu koja ima za cilj promicanje Biblije u onim zemljama gdje su kršćani pod pritiskom. HBD počinje raditi na razvijanju mreže volontera koji bi radili na promoviranju temeljnog cilja. Dogovorena je izrada nove multifunkcionalne web stranice društva kako bi se ostvario bolji kontakt sa javnošću i na taj način predstavljao rad HBD-a. Od većih projekata na kojima se počinje raditi ističe se studijska Biblije koja treba biti prihvatljiva svim Crkvama i zajednicama te upućena ljudima današnjice.
HBD je od 2008. do 2011. distribuirao 72,435 knjiga biblijske tematike, od toga 38,875 Biblija, te 20,256 knjiga za djecu. Društvo ima veliki ugled i utjecaj u promoviranju biblijske misli u Hrvatskoj. HBD radi na unapređivanju biblijskih prijevoda, te je pokrenuo projekt novog prijevoda cijele Biblije koji bi trebao biti gotov u narednim godinama. Društvo ima pravo tiskanja i distribucije prijevoda dr. Ivana Šarića. Izdanja su Svetoga pisma vrlo atraktivna, te se svakim novim prijevodom nastoji poboljšati tekst i vizualni identitet. Društvo ima jednog uposlenika te više suradnika na različitim projektima povezanih sa prijevodom, pripremom i distribucijom literature.
HBD je član svjetske najuglednije organizacije za promoviranje Biblije; Ujedinjena biblijska društva – UBD (The United Bible Societies). UBD ujedinjuje 146 nacionalnih društava (HBD je jedno od njih) u više od 200 država, koja djeluju u suradnji i kao servisi Crkava te nevladinih udruga. UBD na moderne i kreativne načine promovira Sveto pismo te se uključuje u različite humanitarne projekte kao što je prevencija HIV-a, i pomoć onima koji su teško stradali tijekom prirodnih katastrofa.
Zbog potrebe da se primjereno, pravovaljano, točno, jasno i jednostavno predstavljaju stavovi, informacije te donose vijesti iz područja interesa i života Reformirane Crkve u Hrvatskoj 2009.g. započet je projekt weba Crkve. To se pokazalo kao dobar potez i mudra odluka. Internet je danas najbolji, najtočniji i najneutralniji oblik prenošenja informacija, te predstavlja budućnost komunikacije.
Reformator.hr je u 2011. godini imao 17.408 čitača što je približno 47 dnevno odnosno 1450 mjesečno. Najviše iz Hrvatske te: SAD-a, Srbije, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Nizozemske, Slovenije, Velike Britanije, itd. Od pokretanja (rujan 2009.) broj kontinuirano raste, tako je u 2009. bilo 2561, 2010.g. 14.461 korisnika.
Web ima tri rubrike koje se redovito nadopunjavaju (vijesti, priopćenja i osvrti, multimedija), te ostale koje predstavljaju Crkvu ali se ne mijenjaju često. Vijesti koje donosi obuhvaćaju život i rad Reformirane Crkve u Hrvatskoj, inozemstvu te stavove i osvrte za koje smatramo da ih treba prezentirati te na taj način ostvariti komunikaciju sa javnošću. Moto je web stranice «Reforma duha i uma put u reformu društva!», slogan odražava bit reformatorskih nastojanja,:duhovnost povezana sa društvenim promjenama i progresom.
Posebno valja uočiti izbornike za odabrane vijesti iz života Crkve u tuzemstvu i inozemstvu (rubrika Vijesti s desne strane te Priopćenja i osvrti). Potrebno je uočiti i novinu kako bi web dobio i dodatni «duhovni» sadržaj, a to je Prostor pobožnosti do kojeg se može doći na nekoliko načina. Putem rubrike Priopćenja i osvrti, Vijesti (izbornik Duhovnost) ili na kraju istog izbornika. Web stranica ima puritansko-spartanski izgled u namjeri da se omogući jednostavno snalaženje. Sve vijesti tekuće godine nalaze se su arhivi po godinama.
Prema istraživanjima koje je proveo GFK.hr u srpnju 2011. gotovo 53 posto građana Hrvatske starijih od 15 godina koristi internet, to je približno 1.850.000 korisnika. Na istoj je razini Italija ili Poljska, ali ispod prosjeka Češke ili Mađarske koje imaju po 59 posto korisnika, dok Slovačka i Slovenije imaju čak 65 posto korisnika.
Svim čitateljima želimo Božji blagoslov, kao i do sada kontaktirajte sa pitanjima, primjedbama i komentarima.
Ovogodišnja ekumenska nastojanja održana su u Hrvatskoj od 18.-25. siječnja, među ostalim gradovima ističu se: Zagreb, Osijek, Sisak, Rijeka itd. Reformirana Crkva je po svojim službenicima i vjernicima nazočila skupovima kako bi dala poticaj za stvaranje ozračja razumijevanja različitosti, mira, suživota, te poticala duhovnu obnovu naše domovine.
Glavni je pokretač, organizator i promotor Katolička Crkva u Hrvatskoj, a učestvovali su predstavnici sljedećih Crkava: Rimokatoličke, Grkokatoličke, Starokatoličke, Pravoslavne (Srpske, Bugarske i Makedonske), Reformirane, Evangeličke, Baptističke, i Evanđeosko-pentekostalne. Geslo je ovogodišnjih ekumenskih nastojanja: «Svi ćemo se izmijeniti pobjedom Gospodina našega Isusa Krista» (usp. 1 Kor 15,51-58).
Osvrt i foto zapis pročitajte putem POVEZNICE.
Reformirana Crkva daje podršku svim nastojanjima koja vode u demokratizaciju društva, vladavinu prava i poštivanje sloboda građana. U tom smislu s obzirom na važnu odluku koja je pred nama iznosimo sljedeće stajalište.
Hrvatski je narod većim dijelom svoje povijesti bio u sklopu europskog kulturnog i civilizacijskoga kruga. Zajedno je sa Mađarima, Austrijancima, Talijanima, Česima, Slovacima, i drugim narodima gradio zajednicu koja je odražavala i hrvatski kulturni identitet. Balkanizacija Hrvatske započinje 1918. nakon raspada Austro-Ugarske monarhije. Tada je neprirodno i protiv volje naroda pripojena u Jugoslavensku asocijaciju, a njezina moralna i duhovna dekonstrukcija te demonizacija započinje, opet mimo volje naroda, ustrojavanjem totalitarističke vlasti prvo 1941., a potom 1945.
Hrvatski su građani odbacili jednoumlje početkom devedesetih. Na referendumu (10. svibnja 1991.) odlučili su se za: demokraciju, slobodu, slobodno tržište, vladavinu ljudskih prava i sloboda. Prihvatili su one vrijednosti koje su temelj Europske unije.
Dana 22. siječnja 2012. pruža se povijesna mogućnost da se vratimo u okvire civilizacije kojoj pripadamo te na taj način "pobjedonosno protrčimo kroz cilj" i završimo utrku koju smo počeli 1991. Ulaskom u Europsku uniju otvaraju se mogućnosti da postanemo članovi ekonomski i kulturno najnaprednijega, a nama prirodnoga saveza. Konačno se pruža mogućnost da svojim DA potvrdimo Hrvatsku kao zemlju demokracije, te ju utvrdimo kao zemlju ljudskih prava, naprednog svjetonazora, bolje budućnosti za nas, našu djecu i one koje će doći.
Europska unija je društvena zajednica slobodnih i naprednih naroda. Oni su ujedinjeni u velikom projektu kako bi zajedničkim snagama ostvarivali bolje životne uvijete, pravnu, društvenu i svaku drugu sigurnost te gradili budućnost temeljenu na solidarnosti, pravdi, slobodi, jednakosti i napretku.
Trenutno broji 27 članica, te se očekuje kako će Hrvatska postati 28 članica. Makedonija i Turska su, također, u procesu pristupanja ali sa trnovitim i dugačkim putem ispred njih. Izvan Europske unije su: Srbija, Kosovo, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Albanija, Turska, od onih koji mogu ali ne žele zbog svojih interesa su; Norveška i Švicarska. Europska unija broji 495 milijuna građana, velika je 4 milijuna kvadratnih kilometara, najveća je zemlja Francuska, a najmanja Malta. Svi građani Europske unije mogu slobodno putovati bez putovnice i nastanjivati se u bilo kojemu djelu te u skladu sa svojim mogućnostima i znanjima tragati za boljim životom i poslom.
Unija ostvaruje svoje temeljne ciljeve i programe kroz tri institucije. Europski parlament koji predstavlja sve narode Europe. Savjet Europske unije koji predstavlja nacionalne vlade. Te kroz Europsku komisiju koja predstavlja zajedničke interese.
Početak Unije seže u 1950. kada je šest zemalja (Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg i Nizozemska) odlučilo napraviti ekonomski i politički savez kako bi na taj način lakše trgovali te jedni drugima bili na pomoć. Kasnije su se i druge zemlje pridružile, a prijelomni je trenutak bio urušavanje totalitarističkog sustava te primanje naroda Istočnog bloka koji su prošli veliku represiju pod komunizmom.
Europska unija njeguje posebnosti i specifičnosti svake zemlje te svi mogu zaštiti posebnosti, kulturu, običaje ili svjetonazor. Na kraju je potrebno istaknuti tri detalja: zastava Europske unije ima dvanaest žutih zvjezdica u krugu na plavoj podlozi koje simboliziraju ideale jedinstva, solidarnosti i harmonije među narodima Unije. Himna je Beethovenova Deveta simfonija, a svira se bez riječi. Dan je Europske unije 9. svibanj, a moto je; Ujedinjeni u različitosti!
Pridruživanjem Europskoj uniji Hrvatska će zaštiti i sačuvati svoje posebnosti te očuvati svoj identitet. Naša će kultura, jezik te identitet postati sastavni dio europskog nasljeđa. Na taj ćemo način najbolje osigurati svoju budućnost.
Proslava Božića ima značajno mjesto u religijskom kalendaru Crkve, Došašće priprema i uvodi u proslavu blagdana. Posebnost i značenje je u podsjećanju na utjelovljenja Boga u osobi čovjeka, a 25. prosinac je datum kada se obilježava.
Prema pobožnoj praksi u zajednicama se održava Bogoštovlje na sam Božić, ali se često dan ranije, ili dan poslije (ponegdje i sva tri dana) organiziraju bogoštovlja, u kojima su uključeni i najmlađi članovi zajednice. Za ovogodišnji prikaz pripremljeni su utisci proslave iz nekoliko Crkvenih općina: Bjeliševac, Pleternica, Podolje, Kamenac, Kopačevo, Kotlina, Vinkovci, Hrastina, koji oslikavaju dio bogoštovne prakse Reformirane Crkve u Hrvatskoj.
Iz vjeroispovijedanja je potrebno podvući: «Iskrena srca vjerujemo i otvorenih usta ispovijedamo sve što je rečeno u Svetomu pismu o tajni utjelovljenja našega Gospodina Isusa Krista i sve što je sročeno u vjerovanjima i uredbama prvih četiri sinodalnih koncila održanih u: Niceji, Carigradu, Efezu i Kalcedonu; zajedno s vjerovanjem blaženog Atanazija i sličnih vjeroispovijedanja, te odbacujemo sve što je suprotno ovima.»
Dakle, u reformiranoj se tradiciji i praksi drže blagdani koji proizlaze iz Svetoga pisma te su utemeljeni na njemu. Božić se promatra i proslavlja kao blagdan svjedočanstva najvećega otajstva u povijesti ljudske civilizacije, utjelovljenje Boga u osobi Djeteta.
"Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Gospodin traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi."
Mihej 6,8
Braćo i sestre u Gospodinu Isusu Kristu. Kršćani o blagdanu Božića sa radošću i zahvalnošću slave Gospodina i prisjećaju se rođenja Spasitelja kojega su već starozavjetni proroci (prije više stoljeća) obznanili. To se je u betlhemskoj štalici i ostvarilo.
Darovan je Osloboditelj od grijeha, kako nitko od nas koji vjerujemo ne bi propao, nego imao život vječni. Gospodin, po proroku, želi samo tri stvari od naroda koji je spašen od grijeh njegovom «mišicom», koji je na svoju sliku stvorio čovjeka.
Prvo, prorok poručuje, «samo činiti pravicu». Prije Kristova rođenja to je značilo održavanje Dekaloga. Danas to znači slijediti Krista, koji je apostolu Tomi poručio «Ja sam Istina!», to činiš onda kada ujutro i navečer u ruke uzimaš Sveto pismo, čitaš i znaš po kojemu putu hodiš.
Drugo, treba «milosrđe ljubiti». Vrhunac je Božjega milosrđa dosegnut u žrtvi Gospodina Isusa Krista. Ljubiti milosrđe ne samo tako da se za Božić to prihvaća od Boga, nego oprostiti «svojim dužnicima» i bratskom se ljubavlju odnositi prema bližnjima te moliti za spasenje neprijatelja.
Na kraju je potreban «smjerni hod s Bogom». Apostol Pavao poručuje kako je po milosti Božjoj to što je, a bez Boga je ništa, te kako «svaki dobar dar i savršeni poklon dolazi od Njega i daje nam se».
Ne možemo biti bahati, uobraženi, puni sebe bez obzira na sva ovosvjetska imanja, sposobnosti, i možebitnu vlast koju imamo. Potrebno je svako jutro, sa novim danom, moliti snagu svoga Stvoritelja kako bi mogli ispuniti zadaće toga dana.
Oni koji takovom pobožnošću slave Isusa imaju istinit, u miru i radostan Božić. Uistinu neka vam to podari Stvoritelj, kao i uspješnu Novu Godinu. Neka tako bude! Amen!
